Kada istraživač otkriva neki novi fenomen, odnosno kada oblikuje neki novi koncept, nužno mu mora dati ime. Kako neka nova riječ drugima ne znači ništa, on mora posegnuti za repertoarom široko poznatog rječnika u kojem je svakoj riječi već pridruženo značenje. Da bi ga razumjeli, odabire riječ čiji uobičajeni smisao ima određenu sličnost s novim značenjem. Tako termin dobiva novo značenje posredstvom starog, a bez njegova napuštanja. To je metafora.
José Ortega y Gasset
Tvoje oči su more… Uobičajeno je da metaforu povezujemo s poezijom i općenito književnošću. Međutim, u svakodnevnom životu također se oslanjamo na metafore ako opisujemo ili ocjenjujemo nešto pomoću sličnosti ili analogije s nečim drugim: “vrijeme je zlato”, “u cvijetu je mladosti”, “svjetlo znanosti”… U povijesti znanosti metafora je bila vrlo važna za objašnjenje ili razumijevanje stvarnosti.
Kada se nije znalo kako je sastavljen atom, fizičari su govorili da je atom poput Sunčevog sustava u malom, s jezgrom koja ima ulogu Sunca i niza čestica (elektrona) koje opisuju putanje oko njega. Radi objašnjenja privlačnosti između masa (gravitacije), Newton je koristio metaforu privlačnosti između osoba. Darwin je upotrijebio sliku stabla da bi predočio evoluciju. Biolog Richard Dawkins u svom ogledu Egoistični gen objašnjava temelje genetike predočivši cjelokupnost kromosoma velikom knjižnicom u kojoj su kromosomi knjige, a geni njihove stranice. U biologiji viruse prikazujemo kao “gusare”, stanicu kao “veliki mehanizam”, proteine (ili njihove dijelove – aminokiseline) kao “opeke života”, molekulu DNK kao nositeljicu “kodeksa života”… U psihologiji se objašnjava da je pamćenje poput fotografskog aparata ili fosfora koji ima sposobnost zadržati svjetlost i zatim je emitirati; pažnja se uspoređuje sa žarištem svjetla ili lećom zooma; inteligencija je predočena računalom…
Ta pedagoška funkcija metafore neophodna je da bi se prihvatljivima učinile složene ideje koje bi bilo teško izraziti ili shvatiti ako bi sve uzimali strogo doslovno. Također, metafore u znanosti mogu poslužiti kao inspiracija za smišljanje novih hipoteza, teorija ili za grafičko prikazivanje prirode neke teorije.
Autor: Roberto Prada
Sa španjolskog prevela: Nives Lozar
