Ptahotep – Nova Akropola

Filozofija u poeziji

Categories: Filozofija|Tags: 06-2025, Alexander Pope, Aristotel, čuđenje, Esej o čovjeku, glazba, H. P. Blavatsky, Hamlet, harmonija, inkantacije, intuicija, intuitivna umjetnost, jedinstvo, Jorge A. Livraga, Julian Scott, Konfucije, ljepota, makrokozmos, Marica Dusper, mikrokozmos, misterij, moderna poezija, Oda luku, Oda zapadnom vjetru, Pablo Neruda, Pjesme nevinosti, Ptahotep, racionalni um, Shakespeare, Shelley, Tajna doktrina, Vede, William Blake|

Filozofiji i poeziji zajedničko je propitivanje o univerzalnim ljudskim pitanjima. Ipak, poezija kao intuitivna umjetnost nadilazi granice filozofije, izražava ono neizrecivo onako kako to filozofija ne uspijeva. Izraziti složenu ideju sažetim sugestivnim stihovima koji otkrivaju bit, svojevrsna je magija. Pjesnik također prepoznaje ljepotu i vezu svega sa svime u svakodnevnom te ih pretače u poetske slike, čineći tako da sagledamo život njegovim očima punim čuđenja, što je polazište filozofske spoznaje.

Filozofija u drevnom Egiptu

Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.