Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.
Egipćanima je univerzum bio živ organizam sastavljen od bezbroj živih sastavnih dijelova, pri čemu je čovjek samo jedna od karika u lancu postojanja. Usporediv s univerzumom, čovjek se sastoji od dijelova koji su hijerarhijski gradirani od najgrubljeg, fizičkog do najsuptilnijeg, nevidljivog plana postojanja, tj. njegova duhovnog uzroka ili besmrtne božanske iskre. Te dijelove povezuju svijest i volja u harmoničnu i dinamičnu cjelinu, a svrha čovjekova postojanja jest transformacija u više razine postojanja.
Još jedno senzacionalno otkriće iz Egipta: dijelovi divovskog kipa pronađeni su na arheološkom lokalitetu usred kairske radničke četvrti, ispod koje se nalaze ostaci nekadašnjeg Heliopolisa, egipatskog središta kulta Sunca. Stručnjaci su bili sigurni da se radi o kipu Ramzesa II., no naknadno otkriveni natpis upućuje na Psamtika I., faraona iz XXVI. dinastije. Ovo nalazište nesumnjivo skriva brojne ostatke slavnog kultnog središta koje spominju mnogi grčki izvori.
Michel de Montaigne, francuski renesansni književnik i filozof, napisao je tri knjige eseja na više od tisuću i petsto stranica. U njima razlaže o svemu što je živo primjećivao oko sebe: o ljudskom prosuđivanju, odgoju djece, molitvi, slavi, slobodi savjesti, vrlinama, manama, osjećajima, pa i o prijateljstvu. Njegovi su eseji aktualni i danas, i smatra ih se temeljnim djelom europske misaone književnosti.
Biljni svijet obično doživljavamo kao statičan i nepokretan, no on je puno složeniji nego što se pretpostavlja. Biljke primaju i prenose informacije, komuniciraju na sebi svojstven način međusobno, sa životinjskim i ljudskim svijetom te s okolišem kojim su okružene. Direktni ili indirektni utjecaj jedne biljke na drugu, poznat još u antičko doba, danas je posebno aktualan u nastojanju pronalaženja novih rješenja koja bi zamijenila štetne herbicide.
Beatrix Potter, engleska viktorijanska spisateljica i ilustratorica, najpoznatija je po svojim ljupko ilustriranim pričama o životinjama odjevenim u ljudsku odjeću i zaokupljenima ljudskim poslovima i pustolovinama. Zanimala se i za svijet kukaca, izučavala je rast i razmnožavanje gljiva te je nacrtala veliki broj botaničkih crteža. Sveukupno je napisala oko trideset knjiga, od kojih su dvadeset i četiri dječje slikovnice po kojima je stekla slavu i priznanje.
Kada obični ljudi dolaze pred kralja, oni kažu: "Nek' vječno živi kralj!" Nekoć, u davna vremena, živio je čovjek koji
svibanj 2017