U bogatoj riznici ostavštine čovječanstva posebno mjesto pripada egipatskoj tradiciji. Svojim dugim povijesnim kontinuitetom iznjedrila je nebrojena djela koja magičnom snagom prizivaju vječnost i skrivene razine stvarnosti, budeći neka istovremeno i daleka i bliska sjećanja.
Može li se ostati ravnodušnim pred dugim povorkama zagonetnih hijeroglifa koji govore tolikom sugestivnom jasnoćom istančanih poteza i boja? Tko može prolaziti dvoranama drevnih svetišta, a ne vinuti se duž skladnih stupova čiji razigrani vrhovi dodiruju svodove barki što plove tajanstvenim nebeskim rutama s one strane našeg poimanja? Kako ostati isti nakon susreta sa živim očima pisara, svećenika, vladara čija vedrina, ozbiljnost i postojanost prodiru do samog dna našeg bića otkrivajući neprolazne svjetove ljudskih stremljenja… Sakralni monumentalni kompleksi izloženi jari pustinje jednako kao i minijaturne obredne figurice ogrnute tišinom muzeja, govore istim moćnim jezikom koji otvara žedno srce…
Egipatski su mudraci govorili da je čovjekovo srce dar od Boga i da moramo paziti da ga ne zapustimo i zaboravimo. Zato njegove težnje moramo usmjeriti prema uzvišenim sferama duha, kao što to zorno prikazuje statua Ka, kako bi ono moglo iz dana u dan graditi vlastiti put koračajući budno ususret mjestu na kojem treba i zaslužuje biti…
Filozofija u drevnom Egiptu
Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.
Čovjek – slika svemira
Egipćanima je univerzum bio živ organizam sastavljen od bezbroj živih sastavnih dijelova, pri čemu je čovjek samo jedna od karika u lancu postojanja. Usporediv s univerzumom, čovjek se sastoji od dijelova koji su hijerarhijski gradirani od najgrubljeg, fizičkog do najsuptilnijeg, nevidljivog plana postojanja, tj. njegova duhovnog uzroka ili besmrtne božanske iskre. Te dijelove povezuju svijest i volja u harmoničnu i dinamičnu cjelinu, a svrha čovjekova postojanja jest transformacija u više razine postojanja.
Kolos iz Heliopolisa
Još jedno senzacionalno otkriće iz Egipta: dijelovi divovskog kipa pronađeni su na arheološkom lokalitetu usred kairske radničke četvrti, ispod koje se nalaze ostaci nekadašnjeg Heliopolisa, egipatskog središta kulta Sunca. Stručnjaci su bili sigurni da se radi o kipu Ramzesa II., no naknadno otkriveni natpis upućuje na Psamtika I., faraona iz XXVI. dinastije. Ovo nalazište nesumnjivo skriva brojne ostatke slavnog kultnog središta koje spominju mnogi grčki izvori.
Michel de Montaigne – O prijateljstvu
Michel de Montaigne, francuski renesansni književnik i filozof, napisao je tri knjige eseja na više od tisuću i petsto stranica. U njima razlaže o svemu što je živo primjećivao oko sebe: o ljudskom prosuđivanju, odgoju djece, molitvi, slavi, slobodi savjesti, vrlinama, manama, osjećajima, pa i o prijateljstvu. Njegovi su eseji aktualni i danas, i smatra ih se temeljnim djelom europske misaone književnosti.
Kako komuniciraju biljke?
Biljni svijet obično doživljavamo kao statičan i nepokretan, no on je puno složeniji nego što se pretpostavlja. Biljke primaju i prenose informacije, komuniciraju na sebi svojstven način međusobno, sa životinjskim i ljudskim svijetom te s okolišem kojim su okružene. Direktni ili indirektni utjecaj jedne biljke na drugu, poznat još u antičko doba, danas je posebno aktualan u nastojanju pronalaženja novih rješenja koja bi zamijenila štetne herbicide.
Neobičan svijet Beatrix Potter
Beatrix Potter, engleska viktorijanska spisateljica i ilustratorica, najpoznatija je po svojim ljupko ilustriranim pričama o životinjama odjevenim u ljudsku odjeću i zaokupljenima ljudskim poslovima i pustolovinama. Zanimala se i za svijet kukaca, izučavala je rast i razmnožavanje gljiva te je nacrtala veliki broj botaničkih crteža. Sveukupno je napisala oko trideset knjiga, od kojih su dvadeset i četiri dječje slikovnice po kojima je stekla slavu i priznanje.
Ono što nastupa kasnije uvijek je povezano s onim što je bilo ranije. To nije samo nizanje zasebnih događaja prema zakonima niza, među njima postoji svrsishodna veza.Marko Aurelije
