Kada obični ljudi dolaze pred kralja, oni kažu: “Nek’ vječno živi kralj!”
Nekoć, u davna vremena, živio je čovjek koji je dolazeći na dvor uvijek govorio: “Nema kralja do Boga.” Stalno je ponavljao istu rečenicu, što je jako razljutilo kralja koji je naposljetku odlučio da ga ubije. Dao je čovjeku dva srebrna prstena rekavši da mu ih poklanja, a u sebi je snovao osvetu. Čovjek kojega su tada zvali Nema-Kralja-Do-Boga spremio je prstenje u suhi i prazni ovnujski rog koji je dao ženi na čuvanje. Prošlo je tjedan dana i kralj ga je poslao u udaljeno selo da dovede ljude koji će graditi gradske zidine. Čim je otišao, kralj je pozvao njegovu ženu i, ponudivši joj milijun kaurija (male školjke korištene kao novac i nakit), tkanine za stotinu marama i stotinu bala sukna za odjeću, zamolio je da mu preda ono što je od muža dobila na čuvanje. Primamljena velikim poklonima, žena je donijela ovnujski rog u kojem su još uvijek bila oba prstena. Kralj je uzeo rog i dao ga slugama, naredivši im da ga bace daleko u jezero koje nikada ne presušuje. Oni su izvršili naredbu. Kad su bacili rog, kraj njih je plivala velika riba i ona ga je odmah progutala.
Na povratku kući, Nema-Kralja-Do-Boga sreo je prijatelje koji su krenuli na ribarenje. On im se pridružio i ulovio je veliku ribu. Njegov sin je, čisteći je, nožem udario o nešto čvrsto pa je odmah pozvao oca. Rasporivši utrobu ribe, čovjek je našao rog i u njemu prstenje što mu ga je dao kralj.
“Istina je”, izgovorio je, “nema kralja do Boga.” Još su se kupali kad se pojavio kraljev glasnik s naređenjem da Nema-Kralja-Do-Boga odmah dođe na dvor. Čovjek je upitao ženu gdje je rog koji joj je ostavio na čuvanje, a ona je spremno odgovorila da ga ne može pronaći jer ga je vjerojatno progutao štakor.
Čovjek je otišao na dvor. Svi su savjetnici pozdravljali kralja riječima: “Nek’ vječno živi kralj!”, samo je on rekao: “Nema kralja do Boga.” Kralj je ušutkao vijećnike i uputivši se prema čovjeku, upitao ga: “Je li istina da nema kralja koji je ravan Bogu?” Čovjek je odgovorio: “Istina je.” Tada je kralj zatražio da mu vrati ono što je dobio, a stražari su zatvorili krug spremajući se da ga odmah ubiju. Nema-Kralja-Do-Boga mirno je zavukao ruku pod haljine, izvukao rog i predao ga kralju. Unutra su bili prsteni i kad ih je kralj vidio, rekao je: “Istina je, nema kralja do Boga.”
Svi savjetnici ushićeno su mu odobravali. Tada je kralj podijelio grad i jednu polovicu predao na upravljanje Nema-Kralja-Do-Boga.
Afrička mitologija, priča iz Nigerije
Odabrala: Vesna Bosnar
