Jedno od glavnih lica Mahabharate je veliki kralj Judhištira, pravednik, koji je zbog svoje pravdoljubivosti nazvan dharma-rađa, a to je počasni naziv koji mu priznaju i prijatelji i neprijatelji. Kralj Judhištira ima još četiri brata. Oni su sinovi dvije majke. Trojica su sinovi kraljice Kunti: to su Judhištira, Arđuna i Bhima. Dvojica su sinovi kraljice Madri, a to su blizanci Nakula i Sahadeva. Svepetorica čine cjelinu, sustav koji savršeno funkcionira: pet osjetila, pet vitalnih ovojnica oko atmana. Judhištira je najstariji i njega sva braća poštuju kao oličenje dharme. Jednom se dogodi te najmlađi blizanac ožednje, pođe do obližnjeg vrela. Kako se zadugo nije vratio, pođe ga sljedeći brat tražiti. Ni on se ne vrati. Pođoše redom sva braća, a ni jedan se ne vrati. Ostane Judhištira sam. Onda se digne i Judhištira te pođe u potragu za braćom. Ono vrelo pak bijaše začarano, i u njemu živio šumski duh, jakša, koji se u prvi mah predstavlja kao zla sila, odnosno kao nepripitomljen i nesavladan element ljudske duše. Kad Judhištira stiže na vrelce, začuje iz vode glas koji mu reče da će ga povući pod vodu ako ne odgovori na nekoliko pitanja. Judhištira odgovori na sva pitanja kako valja, i jakša mu pokloni život. Tada mu predloži novu pogodbu: on će mu postaviti još jedno pitanje, posljednje, pa ako uspješno na nj odgovori, vratit će mu jednoga između braće; onoga kojega sam kralj bude izabrao; ne odgovori li, ne samo da mu neće vratiti brata, već će i sam zaglaviti. Judhištira pristane.
Jakša mu uputi pitanje i kralj se ne prevari, odgovori i na nj. Sad jakša ne imađaše kud već mu reče neka imenuje brata kojega želi spasiti. Judhištira se duboko zamisli. Bila je to najteža odluka koju je morao donijeti. Želio je isključiti sve druge razloge osim razloga dharme. Pa ipak, ni dharma nije uvijek razaberiva. Naposljetku, Judhištira izgovori ime brata kojega je izabrao između svih ostalih: Nakula, mlađi blizanac. Jakša se začudi, jer je očekivao da će Judhištira izabrati Arđunu, sebi najbližega i najsposobnijeg borca, ili Bhimu, oličenje snage. “Reci mi, zašto si izabrao baš Nakulu?” upita ga. “Reći ću ti”, odgovori Judhištira. “Da sam izabrao Arđunu ili Bhimu, koji su mi korisniji u borbi za krunu i carstvo, izabrao bih i opet brata od iste majke, kraljice Kunti. Kako sam ja Kuntin sin i kako mi je dosuđeno da ostanem u životu, ne bi bilo pravedno da i taj spašeni također bude Kuntin sin. Stoga sam izabrao svoga polubrata, sina moje sumajke Madri, bez obzira na to što je ona odavno preminula.” Duboko dirnut, jakša ga upita još i ovo. “Od dva sina kraljice Madri, zašto si izabrao mlađega, Nakulu?” Judhištira se nasmiješi: “Izabrao sam Nakulu stoga jer se voli pauniti i gizdati – e da bih mu pružio mogućnost da tu slabost svlada i tako se riješi lanca karme.” Zadivljen kraljevom tankoćutnošću, pronicljivošću i pravednošću, jakša mu vrati svu braću, jer sad to više nije bio zloduh gutač, već zakrinkani bog pravde i ćudoređa, Dharma.
Odabrala: Ana Hanđal
Iz knjige: Vesna Krmpotić, Košulja sretnog čovjeka
