Flauta Beskonačnog neprestano svira,a zvuk njen je zvuk ljubavi.
Kada ljubav odbaci sva ograničenja, približi se Istini.
Široko se njen miris pruža! Ona kraja nema,ništa joj na putu ne stoji.
Oblik ove glazbe svijetli kao tisuće sunaca:s njom se ne može usporediti glazba vine,
vine koja ispušta tonove istinske.
Kabir, odnosno Al-Kabir u značenju “Beskrajno velik”, “Najuzdignutiji”, iznimna je pojava indijskog misticizma. Dugo je ostao nepoznat zapadnim krugovima sve dok Rabindranath Tagore, njegov veliki štovatelj, nije preveo zbirku njegovih pjesama s hindskog na engleski jezik. Pripisuju mu tisuće pjesama, iako ih se sačuvalo tek par stotina. Sam Kabir nije zapisivao svoje pjesme i dvostihe, već su to činili njegovi učenici.
O njegovu se životu malo zna i nema vjerodostojnih izvora. Sačuvani podaci pristižu nam iz predaja i legendi, kako muslimanskih tako i hinduističkih, a obje ga tradicije prisvajaju i prikazuju kroz vlastitu prizmu. Dok hinduistički izvori prenose da je bio asket, muslimanski kažu da je imao ženu po imenu Loi i dvoje djece. Oba izvora se slažu da je rođen oko 1440. godine u okolici grada Benaresa (Varanasija) gdje je proveo najveći dio svog života, te da je odrastao u muslimanskoj obitelji koja se generacijama bavila tkanjem, pa je i on bio tkalac.
Još kao dječak pokazivao je sklonost prema duhovnosti koja se rasplamsala kada je u ranoj mladosti upoznao Ramanandu, tada iznimno poštovanog hinduističkog sveca-pjesnika.
Ramananda je u sjevernu Indiju donio vjerski preporod koji je na jugu Indije pokrenuo Ramanuja, veliki vjerski reformator iz 12. stoljeća. Naime, dok je okoštala vedska tradicija naglašavala važnost obreda, ovaj je preporod težio bhakti – predanoj ljubavi prema Bogu i služenju. Sam pokret bhakti ima korijene u najranijim vedskim tekstovima, a Bhagavad Gita govori o bhakti yogi kao putu predanosti i jednom od načina postizanja oslobođenja.
Iako je Ramananda prihvaćao učenike iz svih kasti i sekti, što tad nije bilo uobičajeno, izniman je slučaj da je hinduistički bhakti uzeo za učenika jednog muslimana, čime je zbog kršenja društveno-religijskih normi izazvao oštre kritike i jednih i drugih.
Ramananda je bio neobično učen čovjek koji je Kabiru prenio znanje Veda i hinduizma, čiju je teologiju u svojim pjesmama spojio sa sufijskim misticizmom. U Kabirovo vrijeme sufijski je misticizam snažno odjekivao sjevernom Indijom. Pjesme perzijskih mistika Sadija, Rumija, Hafeza i drugih primjetno su utjecale na Kabira, no najdublji trag na njega ipak je ostavio Ramananda kojeg je priznavao kao jedini duhovni autoritet svoga vremena.
Ramanandini su učenici činili prvu generaciju sjevernoindijskih santa, raznorodne skupine duhovnih učitelja kojima je pripadao i Kabir, a koja je imala zajedničko duhovno polazište u pokretu bhakti. Učili su da se može odbaciti teški teret kasti, obreda i složena vedska filozofija te jednostavno izraziti predanost Bogu koji boravi u srcu.
Veliki pokret bhakti plamtio je širom središnje i sjeverne Indije od 14. do 16. stoljeća. Ovo razdoblje karakterizira procvat bhajana, devocijske poezije na narodnim jezicima Indije, budući da su sveci-pjesnici iznosili svoje učenje u stihovima na narječju kraja u kojem su živjeli.
Kabirova poezija
Kabir je poznat po svojim jezgrovitim dvostisima i pjesmama koje povezuju svakodnevni život i duhovnost na jednostavan i snažan način. Njegov je genij u tome što je podjednako nadahnjivao učene, primjerice Rabindranatha Tagora, kao i neuke. Svoju poruku prenosi kroz lako razumljive metafore, a nadahnuće pronalazi u svakodnevnom životu i svemu što ga okružuje. Živio je ono što je propovijedao, odnosno, propovijedao je ono što je živio, iz čega upravo proizlazi snaga njegove poruke.
On uči da je život igra dvaju principa: ljudske duše (Jivatma) i Boga (Paramatma).
Na polju našeg tijela, stalno se vodi velika bitka
protiv strasti, bijesa, ponosa i pohlepe
Kraljevstvo istine, zadovoljstva i čistoće izaziva bitku,
mač koji se najviše podiže u njoj,
mač je Imena Njegova.
Oslobođenje je proces sjedinjenja tih dvaju božanskih principa u jedno.
Ispred neuzročnog, uzročno igra,
˝Ti i ja smo jedno˝, oglasi se truba…
U svojim stihovima gorljivo govori o Bogu u nama te nadilazeći sve razlike i podjele, kako između religija, tako i između duše i Boga, poziva čitatelja da zastane i preda se titrajima mudrosti i akordima duhovne glazbe koja teče kroz njegove riječi.
On je nesputani krajnji mir;
On se u liku ljubavi proširio svijetom
Iz te Zrake, koja je Istina, struje novih oblika
neprestano istječu;
I On ih ispunjava…O slugo, gdje si me tražio?
Gle! Ja sam pokraj tebe.
Nisam u hramu, ni u džamiji, nisam u Kabi, ni na Kailasu;
Nisam u ceremonijama ni u obredima, niti u yogi i odricanju.
Vidjet ćeš me ako si istinski tragalac, srest ćeš me u treptaju vremena.
On sve ljude doživljava kao božansku djecu i cjelokupno postojanje kao jedno, univerzalno i nerazdjeljivo jedinstvo jednoga Boga.
U njegovom učenju nema sektaških krajnosti, isposništva i nepotrebnog odricanja, on oštro osuđuje kastinski sustav, religioznu isključivost i religijsko licemjerje, propovijeda ljubav, radost i skladan suživot te svakodnevno služenje ljudima svim srcem.
…Kazi traga za riječima iz Kurana i podučava druge, ali ako njegovo srce nije stupilo u tu ljubav, čemu on služi, mada je učitelj ljudima?
Yogin boji svoju odoru u crveno; ali ako ne zna ništa o boji ljubavi, kakva je korist, iako su njegove halje obojene?
U duhu bhakti tradicije Boga slavi kroz svakodnevni posao, pjesmom, plesom, glazbom, meditacijom, ali naglašava važnost učitelja:
O, brate, srce mi žudi za onim pravim Učiteljem
koji puni pehar ljubavlju koji ga sam kuša,
pa ga zatim doda meni.
On mi s očiju skida veo i daruje pravu viziju Brahme.
On otkriva svjetove koji su u njemu, i otvara mi ograde
glazbe nečujne
On u sebi spaja radost i tugu,
on sve živo ljubavlju daruje.
Kabir kaže: Odista, ne poznaje strah onaj koji takvog učitelja ima da ga vodi u siguran zaklon.
Prvog je učitelja imao u Ramanandi, a kasnije govori o “univerzalnom učitelju”, učitelju koji je sveprisutan i koji ga blagoslivlja mističnim vizijama.
Ali taj bezoblični Bog pretapa se u tisuće oblika
u očima svih živih bića.
On je čist i nerazoriv,
oblik mu je beskrajan i nedokučiv,
On igra u zanosu, i valoviti oblici izviru
iz njegove igre.
Duh i tijelo se ne mogu obuzdati,
kada ih dodirne njegova velika radost.
On plovi u svojoj svijesti
u svim radostima i u svekolikoj tuzi
on nema ni početak ni kraj,
on je taj koji sve pokriva blagoslovom.
Tkalac Kabir je u svoje bhajane vješto utkao svoje mistične vizije. On putuje dubokim duhovnim prostranstvima i govori o postojanju onostranih svjetova koji su običnom umu neshvatljivi, o svjetovima gdje se korača stopama duše.
…Tamo Fontana Vječnosti pleše svoj beskrajni životni ciklus rođenja i smrti…
Tamo, u Njemu, stvaranje napreduje, ono je ponad svih promišljanja;
jer ga ona ne mogu dosegnuti;
tamo se nalazi beskrajni svijet, o brate moj!
I tamo Bezimeno Biće prebiva,
Ono o kojem se ništa kazati ne može.
Ovo razumije samo onaj koji je dosegnuo ta
područja – ona su različita od svega što je izrečeno ili se ikada čulo…
Zaneseno govori o glazbi koja ispunjava univerzum, o bojama, mirisima, svjetlu…
Gotovo svakim stihom slavi božansko, Njegovu neopisivu slavu, ljepotu, ljubav i mudrost. Božansko je u svemu, glas koji šapuće kroz tkalački razboj, rijeku i mlinski kotač, nas same. Bog je u nama, kaže Kabir, samo moramo znati stati i osluhnuti Njegovu pjesmu.
Tamo je nebo ispunjeno glazbom,
tamo nektar lije kao kiša,
tamo se harfa veselo oglašava, tamo se bubanj čuje.
Divnog li izobilja u tom nebeskom boravištu!
Tamo se nikada ne spominje izlazak Sunčev i zalazak,
u oceanu pojavnosti, što ljubavi je svjetlost,
dan i noć su sjedinjeni.
Tu vlada vječita radost, bez bola i borbe,
Tu greške nikakve nema.
A Kabir kaže: ˝Tamo sam i ja osjetio
sreću onog Blagoslovljenog!˝
Spoznao sam u sebi radost svemira: izbjegao sam pogrešku ovoga svijeta.
Unutrašnje i vanjsko su se sjedinili na nebu,
Beskonačno i konačno su jedno:
pijan sam od slike svega ovoga!
Svjetlost Tvoja ispunjava svemir;
to svjetiljka ljubavi na držaču spoznaje plamti.Guru Nanak (lijevo), utemeljitelj sikhizma, i njegov učenik Bhai Mardana s Kabirom (desno).
Večernje sjenke sve gušće i dublje rastu,
a tama ljubavi sve više obavija tijelo i duh.
Otvori prozor ka zapadu, u nebu ljubavi izgubit ćeš se.
Ispij med mirisni koji s lotosovih latica u srce kaplje.
Neka valovi udare o tvoje tijelo;
kakva divota počiva u moru!
Počuj! Zvuci školjki i zvona ponovno se čuju.
A Kabir kaže: ˝O, brate, raduj se! Gospod je u posudi tijela mog.˝
Ovi stihovi govore o gotovo ekstatičnom ljubavnom zanosu koji gaji prema božanskom, ali Kabir i podučava:
Svjetiljke gore u svakome domu, o slijepi čovječe!
Ali ih ti ne možeš vidjeti.
Jednoga dana oči će ti se iznenada oporaviti i progledat ćeš.
Veliki mistici i učitelji osvajali su srca jednostavnošću i skromnošću; parabole i stihove prilagođavali su vremenu i prostoru kako bi ih narod mogao razumjeti.
Kabir je još za života stekao mnogo učenika i sljedbenika, a i danas, nakon pet stoljeća, ima velik broj štovatelja. Podučavao je da su ljubav i čisto srce na prvome mjestu, da je ljubav najuzvišenija božanska esencija iz koje proizlaze mudrost, znanje, radost i mir, i koja potiče ljudske duše na traganje za božanskim u nama – na našu jedinu istinsku potragu.
Autor: Hrvoje Landeka
