Naslovna slika: Detalj poda iz predeufrazijevske bazilike u Poreču
U vremenu nakon velikih otkrića novih kontinenata, vodeće europske zemlje započele su iskapanja i istraživanja starih civilizacija. U napuštenim gradovima i porušenim spomenicima prvi su istraživači sakupljali elemente koji će promijeniti dotadašnja tumačenja povijesti i kulture. Međutim, u svijesti većine znanstvenika još se dugo zadržalo mišljenje da su civilizacije primitivnije što su starije i da je svaka sljedeća civilizacija time nužno i naprednija. Stoga su se geometrijski likovi, pleteri i vitice, oslikani ili izdubljeni u kamenu, očima mnogih tadašnjih arheologa činili samo kao ukrasi koji su trebali zadovoljiti estetske potrebe.
Kaducej – simbol liječništva i harmonije duha i tijela.
Asklepijev hram, 380. g. pr. Kr .
Međutim, svaki ornament u umjetnosti i arhitekturi starih naroda imao je svoju priču o podrijetlu i značenju. Iako je pleter kao ornament jedna kultura preuzimala od druge, svaka je razvila svoju specifičnu, prepoznatljivu izvedbu, inspirirajući se prirodom. Postoji niz primjera koji pokazuju da je pleter simbol koji izvire iz prirode; možemo pronaći najrazličitije oblike prirodnih spojeva koji su sazdani u obliku pletera, od izgleda lanca DNK-a do fosila ulančanog koralja.
Motiv pletera koristio se od najranijih vremena sve do kasnog srednjeg vijeka, nakon čega izlazi iz upotrebe, osim u oponašanju starih umjetnosti ili kao ukrasni motiv.
Pleter u prikazima životinja i biljaka
U prikazima životinjskih likova pleter je prisutan u preplitanju njihovih ekstremiteta. Kaducej, jedan od najstarijih takvih primjera, štap je oko kojeg su isprepletene jedna ili dvije zmije, a simbolizira ravnotežu i ovladavanje oprečnim životnim silama. Prikazi kaduceja mogu se naći na kamenim pločicama u Indiji iz razdoblja od prije pet tisuća godina, kao i na brojnim reljefima i posudama antičkih civilizacija.
U mezopotamskoj umjetnosti mnogo je prikaza lavova s isprepletenim repovima, a često im se repovi pretvaraju u međusobno isprepletene zmije. Lav, kao Sunčana životinja, simbol je snage i moći. Isprepletenost vratova, repova ili nogu dviju životinja pojačava snagu simbola sa svojim značenjem udvostručenja tih sila ili rađanja nove kvalitete. U sumerskoj umjetnosti drevne Mezopotamije postoji na stotine prikaza isprepletenih ekstremiteta bikova, orlova, grifona, ptica i drugih životinja.
Kod Egipćana, Sumerana i Asiraca, naroda koji su živjeli uz plodne rijeke, drvo života – najčešće palma – većinom je prikazivano isprepletenog debla; ono je predstavljalo os svijeta, vezu između zemlje i neba, prepletene nebeske i zemaljske snage koje teže jedinstvu.
Pleter u prikazima ljudi i bogova
Kosa spletena u pletenicu također nosi simboliku pletera i označava životnu snagu. Spletena brada kod muških božanstava, faraona i kraljeva potvrda je njihove muževnosti i snage. Kod Maya je pletenica bila simbol boga Sunca. U sumerskoj pjesmi Enki i uređenje svijeta kaže se:
Gospodin (Enki) utemeljio je sveto proštenište u moru.
Umješno je napravio njegovo srce.
Srce svetišta usukana je pređa,
Stvar koju nitko ne poznaje.
Njegova je postaja Iku-zviježđe…
Srce svetišta je mjesto iz kojeg izvire voda života simbolizirana pleterom.
Reljefna slika na Šamaševoj ploči, drevni Babilon, 9. st. pr. Kr.
Prikazivanje voda pleterom
Od najstarijih vremena voda nije samo izvor života, ona i čisti i obnavlja. Čistoća i obnova koju donosi sakralne je prirode i stoga je voda uzdizana na razinu božanstva.
Prikazi vode u obliku linija i geometrijskih likova pojavljuju se kako na keramici, tako i na predmetima za sakralnu upotrebu. Jednostavni geometrijski oblici poput ravne, valovite ili cik-cak linije, te kvadratići i trokutići, upotrebljavali su se za prikazivanje različitih stanja vode. Ravna linija oznaka je mirne vode, a valovita uzburkane. Okomite i kose linije simbol su vode koja pada s neba, naizmjenični crni i bijeli kvadratići simboliziraju vodu stajačicu, a trokuti predstavljaju brda iz kojih teku rijeke, ili oblake iz kojih vode padaju.
U mitovima o postanku svijeta isprepletene vode izvor su života. Stoga je pleter, kao spoj muškog i ženskog počela, našao istaknuto mjesto među reljefima na zidovima hramova.
U Mezopotamiji se rađanje života prikazivalo križanjem istostraničnih trokuta jer su brda i rijeke smatrali živim bićima iz kojih izvire život. Izvor vode, mjesto početka manifestacije, predočen je kružnicom s točkom u sredini. Na području Latinske Amerike pleterom su prikazivana vodena božanstva.
Drevni keltski čvor – simbol beskonačnosti
Pleter kroz povijest
Traganje za podrijetlom pleternog ukrasa vodi nas u davnu prošlost. Najstariji poznati pleter, izveden dvjema cik-cak linijama urezanima na životinjskim kostima, star je dvadeset tisuća godina i prikazuje rijeku. Pronađen je na području Laugerie-Basse u Francuskoj.
U razdoblju od 8000. – 5000. g. pr. Kr. najstarija i najčešća pleterna forma nalazi se na keramici, pečatima i žigovima u Iranu, Iraku, Italiji, Španjolskoj, Palestini i Rumunjskoj.
U razdoblju od 3000. – 1000. g. pr. Kr. na području Azije i Europe nalazimo obilje pletera. U Egiptu se dvopleter nalazi na ulazu u vrata podzemnih prostorija, znak da će pokojnik biti sigurno prenesen preko voda smrti. Na kovčezima pronađenima u Grčkoj pleter u obliku vitica prikazuju valovite vode rijeke Lete, vode zaborava, preko koje mora prijeći umrli. Za Grčku i Rim karakterističan je kao dekorativni element i uglati pleter.
U kršćanstvu pleterni ukras označava vodu Božje milosti koja dolazi po Kristovu križu, po krsnoj vodi i Duhu Svetome.
U islamu je pleter gotovo isključivi ornamentalni element. Svaka, i najmanja ploha zidova Alhambre prekrivena je čudesnim pleternim tkanjem.
U kasnijem se razdoblju pleter sve više upotrebljava kao ukras, a manje kao simbol uklopljen u složeni prikaz mita ili neke religiozne slike.
Plutej s motivom pentagrama – izvorno plutej s krsnog zdenca iz crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu, IX. – XI. stoljeće.
Pleter u Hrvatskoj
Pleterna ornamentika prisutna je u hrvatskoj predromaničkoj sakralnoj umjetnosti. Pripada općoj kršćanskoj baštini, a u Hrvatsku je s prihvaćanjem kršćanstva došla preko Italije. Pojavljuje se u 9. stoljeću nakon što se ukorijenila nova vjera. Pleter su kao ornament u arhitekturi osobito koristili benediktinci.
Najljepši primjerci nalaze se na kamenim pločama splitske Katedrale sv. Dujma, u Crkvi sv. Nediljice u Zadru, Crkvi sv. Petra u Solinu, u Biskupiji kod Knina itd. Lijep je prikaz pentagrama na ploči krstionice sv. Ivana Krstitelja u Splitu. Ispod višestrukog tropletera nalazi se krug od dvopletera naslonjen na petlju. Pri vrhu ga drži pet prstiju (Božja ruka). U krug je upisan pentagram spleten trostrukom niti. U središtu je vodeni cvijet lopoč, a između krakova tri ptice koje jedu s grančica što izlaze iz pentagrama. Iz četiri kuta plohe rastu palme. Pentagram nema kraja; znak je nepresušne Božje milosti kojom se hrane ptice – vjernici. Četvrta ptica, što raskriljena lebdi nad vodom, prikaz je Duha Svetoga koji prisustvuje krštenju.
Stećci, nadgrobni kameni spomenici bosanskih krstjana iz 13. – 15. stoljeća, također obiluju pleternom ornamentikom. Pleter prikazuje labirint kojim pokojnik treba proći do drugog života. Razdjelna pruga preko stećka označuje prekogrobnu rijeku o kojoj je pjevao Mak Dizdar:
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke.
Prema vjerovanju naših starih, u Božjim je djelima usukana pređa, spletenost koju čovjek ne može rasplesti niti uništiti jer je to sama priroda stvari.
Autor: Zoran Lukarić
