Svibanj je tradicionalno mjesec cvijeća, mjesec proljeća par excellence. Međutim, ne pribjegavamo ovim riječima kao jednostavnim, tisućama puta ponovljenim pjesničkim slikama, već pokušavamo pronaći ono jednostavno i stvarno značenje proljeća i cvijeta. Poput filozofa na stari način, toliko star da je opet nov, želimo izravan odgovor Prirode na žeđ za znanjem koja spava u nama.

Točno je da proljeće znači buđenje nakon sna koji predstavlja zimska hladnoća. Istina je i to da čovjeku prolazi kroz ciklična buđenja koja se događaju nakon tamnih ili letargičnih razdoblja. Buđenje je uvijek lijepo jer uključuje svjetlost, aktivnost, obnovu, pokret…

Ali, kako se usredotočiti i nastaviti djelovati nakon buđenja? Kako proljeće učiniti trajnim jednom kada se rodi u nama? Kada se proljeće rodi u nama, kako ga možemo učiniti trajnim?

Svibanj---CvijeceMožda je najveći problem kod ljudi to što žele započeti mnoge stvari, a ne mogu ih nastaviti. Jer početak ne zahtijeva mnogo truda i ima privlačnost novoga, dok je nastavak djelovanja sinonim za strpljenje i iskustvo, žrtvu i odgovornost… I upravo se zato nastoji izbjeći poteškoću kontinuiteta tako što se traga za novim, jer novoga jednostavno uvijek ima.

Ovdje se s proljećem rađa jezik cvijeta, cvijet je rezultat buđenja. No njegova uloga tu ne završava; on strpljivo, iz dana u dan, iznova započinje borbu s nenaklonjenim elementima kako bi se vertikalno uzdignuo prema svojoj sudbini, Suncu i rastu. Cvijet dolazi iz zemlje, započinje kao mala sjemenka, ali ne zadovoljava se time da to ostane, već se otvara u laticama mirisa i boja. On koristi svu svoju snagu da bi se uzdignuo prema nebu, unatoč korijenju koje ga čvrsto drži… Ali cvijet također umire kada završi svoj ciklus… Kao što umiru ljudi, kao što prije ili kasnije prestaju životne patnje, kao što nakon toplih Sunčevih zraka dolazi samilosna noć.

No, u Prirodi ništa nije mrtvo. Sve se odvija u ciklusima. Cvijet koji gubi svježinu i boju svojih latica vraća se u zemlju iz koje je potekao, zadržavajući u sebi sjeme iste vrste kao i početni cvijet. Tako ni čovjek koji raste vertikalno, poput cvijeta, ne poznaje smrt, njegove promjene su evolucijski oblici koji iz ciklusa u ciklus daju isti cvijet, ali svaki put sve svjetliji, čišći, mirisniji. To čini i svibanj, to čini i cvijeće, to čine i ljudi…

S engleskog prevela: Dijana Kotarac
Autor: Delia Steinberg Guzmán