POČETAK PROLJEĆA

… U mladoj travi
Tad se javi
Zviždanjem glasnim prvi kos.
I gle! od pjesme žutokljunca
Odjednom vrt je prepun sunca.
Tiptip … do puta
Doskakuta,
I digne krilo, pa se sunča.
A onda se u travu vrati,
I sluša gdje ga hvale vlati.
Dobriša Cesarić

Mnogima od nas dani prolaze u užurbanom gradskom ritmu, ispunjeni najrazličitijim aktivnostima i situacijama. Primjećujemo li promjene koje u nama samima i okolini uzrokuju izmjene prirodnih ciklusa, prve proljetne cvjetove i pjev ptica? Jedna od ptica koja svojim pjevom najavljuje dolazak proljeća je i crni kos. S pjesmom započinje već početkom veljače i ne prestaje do ranog ljeta. Crni kos je europski skitalica koji živi u vrtovima, parkovima i šumama, jedna od tristoti­njak vrsta iz porodice drozdova, ptica pjevica od kojih su, osim crnog kosa, najpoznatije slavuj i crvendać. Mužjak je prepoznatljiv po ugljeno crnom perju i jarko žutom kljunu, dok je ženka sme­đe boje. Pjeva s dobro vidljivog mjesta, većinom u zoru i sumrak, pozdravljajući Sunce i od njega se opraštajući. Pjesma mu je zvučna i ugodna, s jasnim flautastim, izmjenjujućim visokim i niskim tonovima skoro uvijek praćenim tišim, kratkim cvrkutom. Teritorij osvo­jen tijekom prvog snubljenja ženke ostaje stalan. Za razliku od vrlo rasprostranjenog crnog kosa, u Hrvatskoj žive i dvije rijetke, zakonom zaštićene vrste – planinski kos i vodenkos ili brljak. U prirodi je zabilježen i albino kos, potpuno bijelog perja, ružičastih nogu i očiju, ali zbog svoje uočljivosti rijetko doživi punu zrelost. Prirodni areal kosa je Europa, Sjeverna Amerika i dio Euroazije, no unesen je i u mnoga druga staništa, pri­mjerice Australiju i na Novi Zeland.

Da bismo zadržali kosa i druge pjevice, koje ne samo da nam jutrom svojim pjevom napajaju dušu nego su i važni čimbenici ekološke ravnoteže, važno je u gradovima održavati ne samo velike parkove nego i pojedinačna stabla, odnosno sve zelene oaze između prometnica i blokova zgrada.

Autor: Ivančica Krivdić