Susreli smo na Kordunu hrastovog moljca (lat. Antheraea pernyi). Naziva se još i tussah moljac ili, točnije, prelac. U Hrvatsku je najvjerojatnije prešao iz Slovenije, u koju je uvezen polovicom XIX. stoljeća s Dalekog istoka u okviru pokretanja projekta proizvodnje tussah svile. Projekt je napušten, no leptira koji inače obitava u suptropskim i tropskim krajevima Indije, Kine, Japana i Sjeverne Afrike i danas možemo vidjeti na području Učke, Turopolja i okolice Zagreba, a sudeći po kordunskom nalazu širi se i dalje. Radi se o najvećem noćnom leptiru koji živi u našim krajevima s rasponom krila od dvadesetak centimetara. Krila su mu žućkasto-svijetlosmeđe boje s dva, odnosno kod ženki četiri velika žuto-crvena oka na krilima. Za razliku od dudovog svilca, njegov životni ciklus ne ovisi o čovjeku. Hrastov moljac prezimljava u obliku kukuljice, a u proljeće se javlja kao zelena gusjenica dugačka do pet centimetara. Hrani se uglavnom listom hrasta pa tanin iz lišća djeluje na kvalitetu svile i njenu boju koja varira od prljavo bijele i žućkaste do boje meda. Pojedinačna nit tussah svile dugačka je do 1800 metara, grublja je i deblja, i svrstava se među najčvršća prirodna vlakna. Kao i kod drugih vrsta prelaca, i svila tussah moljca također ima prirodne proteinske strukture koje sadrže brojne aminokiseline i prirodni je antialergen. Kukuljice samljevene u prah na Istoku su tradicionalni lijek protiv dijabetesa, a suvremena istraživanja otkrivaju i njegovo svojstvo suzbijanja razvoja kancerogenih bolesti.
Od svih prelaca ovog roda koji mogu samostalno preživjeti u prirodi najdragocjenija je endemska vrsta nazvana asamsko zlato (lat. Antheraea assamensis) koja živi na području Indije i Myanmara. Njegova ličinka hrani se lišćem cimetovca, lovora, magnolije, hrasta i drugih vrsta, a najpoznatija je po bogatom zlatnom odsjaju svilenih niti koje s godinama ne blijede. U svilu proizvedenu od ove vrste vijekovima su se odijevale kraljevske obitelji Assama, a i danas je Indija po korištenju svile prva na svijetu.
Čovjekovo uplitanje u bioraznolikost određenog područja najčešće završava kobno, no čini se da se ovaj koristan leptir prelac udomaćio na našem području bez većeg narušavanja prirodne ekološke ravnoteže autohtonih zajednica. Stoga, ne preostaje ništa drugo nego diviti se njegovoj ljepoti! q
Autori: Nada Krivokuća i Ivančica Krivdić[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]