Posvećivanje pažnje lijepom ponašanju danas se često povezuje s minulim vremenom života na dvoru ili s građanskim salonima. Bacon u ovom eseju govori o prednostima lijepog ponašanja koje doprinosi ugledu. Naglašava vrijednost prirodnosti i jednostavnosti u odnosu prema izvještačenosti i pretjeranim formalnostima te zaključuje da je čovjeku odmjereno i dostojanstveno ponašanje poput stalne pismene preporuke.
Čitanje i učenje ne smiju biti sami sebi svrhom, naučeno i pročitano potrebno je i primijeniti jer učenje se usavršava iskustvom. U ovom eseju Bacon upozorava čitatelja da pazi što i zašto čita jer bi neke knjige trebalo samo okusiti, druge progutati, a tek rijetke sažvakati i probaviti.
U ovom eseju Bacon nam razotkriva svoj stav o zaljubljenosti koju naziva kolebljivom strašću. Savjetuje držati je u granicama jer njome obuzet čovjek više ne raspoznaje vlastite ciljeve i djeluje nerazumno, a stvoren je za uzvišenije stvari.
Ma kako očaravajuća bila fizička ljepota, ona je poput ljetnih plodova koji se lako kvare i kratko traju. U ovom eseju Francis Bacon govori da je najljepša ona ljepota iz koje isijava vrlina kao iz dragog kamena.
Osim mladosti i starosti fizičkoga tijela, postoje i mladost i starost duše. U ovom eseju Francis Bacon govori o domišljatosti i poduzetnosti mladih te iskustvu i promišljenosti starih te kako međusobno uvažavanje i sloga vode ostvarivanju zajedničkog cilja.
Francis Bacon u ovom eseju razmatra praktično pitanje odabira pratioca. Govori o opasnim i korisnim pratiocima uglednika, te kako se često u pratnji nađu oni koji vode računa o vlastitoj koristi, a ne o dobrobiti uglednika. Najboljim pratiocima smatra istinske prijatelje.
Baconu je ambicija neumjerena težnja za napredovanjem u službi i uzdizanjem na položaju. Stoga u ovom eseju upozorava da ambiciozne ne bi trebalo birati na rukovodeće položaje, nego ljude vođene osjećajem dužnosti i dobra za narod.
Dijalog je jedno od umijeća kojemu se posvećivalo puno pažnje u filozofskim školama. U odlomku koji prenosimo Francis Bacon nas podsjeća na odlike dobrog sugovornika, kao što su uljudnost, poštovanje sugovornika, obazrivost, poznavanje onoga o čemu se govori. Razgovor može puno toga reći o nama, ne samo onime što govorimo, nego i načinom na koji govorimo.
Ljudska je priroda često sakrivena; ponekad savladana, rijetko kad ugušena. Sila prirodu čini samo još silovitijom; pouka i razgovor čine
Što je istina? – upitao je podrugljivi Pilat, ne sačekavši odgovor. U nestalnosti zasigurno ima nekog zadovoljstva, dok se držanje