Ljudska je priroda često sakrivena; ponekad savladana, rijetko kad ugušena. Sila prirodu čini samo još silovitijom; pouka i razgovor čine je manje nametljivom; samo navika mijenja i pokorava prirodu. Neka onaj koji želi pobijediti svoju prirodu sebi ne postavlja niti prevelike niti premalene zadatke; jer prvi će ga učiniti potištenim zbog čestih neuspjeha, a drugi će činiti da slabo napreduje, iako će ih češće savladavati. I neka u početku vježba uz pomagala, kao što to rade plivači služeći se mješinama ili rogozom; no neka nakon nekog vremena vježba otežavajući si, kao što to rade plesači s teškim cipelama. Jer, postiže se veliko savršenstvo ako je vježba teža od stvarne primjene. Kad je priroda jaka, i prema tome pobjeda teška, potrebno je biti postupan, najprije zastati i obuzdati prirodu, kao onaj koji, kad je ljutit, natjera sebe da najprije izgovori dvadeset i četiri slova abecede; zatim smanjivati kvantitetu, kao onaj koji kad se treba ostaviti vina, s ispijanja zdravica prelazi na samo jedan gutljaj uz objed; i naposljetku, sasvim prestati. No, ako čovjek ima snage i odlučnosti osloboditi se odjednom, to je najbolje:
Optimus ille animi vindex laedentia pectus
Vincula qui rupit, dedoluitque semel.