Gaston Maspero je zaslužan za najvrednije nalaze egipatske civilizacije. Kao glavni voditelj svih arheoloških iskapanja, posebno se posvetio evidentiranju nalaza i njihovoj zaštiti. Svoja otkrića, prijevode i zaključke objavio je u mnogim djelima, što ga čini pravim osnivačem moderne egiptologije.
Anubis je božanstvo s glavom psa ili šakala. Pas je čovjekov vjerni pratilac i budni čuvar pa stoga simbolizira Anubisovu funkciju psihopompa – vodiča duša u posmrtnom životu. Njegove skulpture pred ulazom u grobnice faraona i svećenika simbolički čuvaju kovčeg sa svitcima papirusa koji sadržavaju tajne prolaska kroz predjele drugog svijeta.
Ako je duša besmrtna i božanska, i ako smo mi doista duša, a naše tijelo samo oruđe kojim se ona služi, onda se nameće cijeli niz pitanja: Zašto je duša sišla u tijelo? Zašto smo osuđeni na trpnju u ovom osjetilnom svijetu? Zašto se ne sjećamo svog božanskog porijekla? I, konačno, može li se i ako duša vratiti u svoje istinsko boravište?
Horusov hram u Edfuu podignut je u vrijeme Ptolemejevića, na mjestu prijašnjeg hrama posvećenog Horusu. Kao jedan od najvećih i najbolje očuvanih hramova, izvor je spoznaja o faraonskom Egiptu. Hijeroglifski tekstovi uklesani u zidove, stupove i svodove hrama omogućuju nam približiti se toj tajanstvenoj strani egipatske civilizacije.
Mit o Ozirisu je univerzalni mit o besmrtnosti duše i postojanju kozmičke sudbine u kojoj čovjek treba svjesno i aktivno sudjelovati. Ovo je mit o nutarnjem uskrsnuću čovjeka, o uskrsnuću na inicijatski način. U Egiptu se inicijacija shvaćala kao mogućnost ubrzanja jednog prirodnog procesa – evolucije čovjekove svijesti.
Kad su zatvoreni svi putevi i kad se nikakva svjetlost ne nazire na horizontu, duboko u svakom čovjeku živi jedan tračak nade. Nada znači čekati, imati strpljenja i vjere koji pomažu nadvladati loš sadašnji trenutak. Nada je obećanje, no potrebno je odlučno se boriti kako bi se to obećanje ostvarilo. Nada obećava, mi ostvarujemo.