Anubis što u predjelu mumije prebiva,
Nadstojnik Božanske kuće, svoje ruke
polaže na Gospodara života4 i osigurava mu
sve što mu je potrebno. . .

Usprkos našem nerazumijevanju tajanstvene zemlje Kem (Egipat), oduvijek nas privlače njene tajne. To su naravno piramide, Sfinga, hramovi, ali i njena božanstva.

Jedno od zasigurno najtajan­stve­nijih božanstava jest Anubis. Tako su ga zvali Grci, a pod tim imenom poznajemo ga danas i mi, dok su ga Egipćani zvali Anpu. Na pronađenom svitku papirusa navodi se da njegovo ime dolazi od riječi “pročistiti”.

Anubis je prikazivan kao čovjek s glavom šakala ili psa, ili pak kao šakal koji leži na kovčegu kakav se nalazio u grobnicama faraona, svećenika i visokih dužnosnika. Vrlo je rijetko prikazivan u potpuno ljudskom obličju, kao u slučaju hrama Ramzesa II. u Abidosu. Najčešće je predstavljan sa štapom (uas) u ruci pomoću kojeg se kreće kroz nevidljivi svijet. Gornji dio štapa je pojednostavljen prikaz njegove glave, dok se donji dio grana u dva dijela, predstavljajući stopala guske koja može hodati po glibu i nad­vladati blato kaosa, neprijatelje… U drugoj ruci najčešće drži ankh (ključ vječnog života) ili bič kojim tjera neprijatelje pokojnika dok ovaj prolazi kroz podzemni svijet.

Najviše su ga štovali u Kinopolisu (Grad psa), gdje se nalazilo jedno od njegovih najpoznatijih svetišta, te u Abidosu. Svetišta su mu se uglavnom nalazila u najskrovitijim dijelovima hramova.

anubis i vagaIz svetih tekstova doznajemo da je Anubis drevno božanstvo koje je bilo u skupštini velikih Prvobitnih bogova u trenutku kad je Thot iz gline svete rijeke na lončarskom kolu napravio čovjeka. O Anubisovom postanku poznate su čak tri verzije mita. Po jednoj, on je četvrti sin vrhovnog boga Ra i njegov je kult stariji od Ozirisovog. Druga verzija iz Knjige mrtvih navodi kao njegove roditelje Setha i Neftis. Treća nam verzija dolazi od Plutarha, svećenika delfskog proročišta. On u svom djelu Oziris i Izida piše da je Neftis s Ozirisom rodila Anubisa, no nakon rođenja ga ostavlja, bojeći se osvete svog muža Setha. Usvaja ga Izida i on postaje njen pratilac i čuvar. Zato ga se često prikazuje kao čuvara svetih mjesta i tada je simbol budne pažnje.

Anubis je smatran gospodarom mrtvih i gospodarom Zapadne planine. U životopisu svećenika Heruefa koji potječe iz Stare države piše: Žrtva koju daje kralj, žrtva koju daje Anubis koji je na vrhu planine, gospodar nekropole…

Kult Anubisa bio je tajan sve do vremena Ramzesa II., kada su se u bitci kod Kadeša (1309. g. pr.Kr.) protiv Hetita vijorile zastave s njegovim likom, što je znak popularizacije kulta i gubljenja onog mističnog i svetog u njemu.

Teba-066Uloga Anubisa na drugom svijetu

Ovisno o ulozi koju je imao u različitim etapama prolaska kroz drugi svijet, Anubis je poistovjećivan s božanstvima kao što su: Horus, Seth, Thot i drugi. Primjerice, u Tekstovima piramida faraona Unasa poistovjećen je s Horusovim okom.

Anubis čuva i vodi duše pokojnika do Ozirisovog suda, mjesta gdje se odvija “vaganje duše”. Nakon što dovede dušu do vage, zauzima mjesto pored nje i tada mu je dužnost da točno i precizno podesi njen jezičak i izvaže je li duša pokojnika teža od pera božice Maat – pravde, koje se nalazi na drugoj plitici vage.

Anubis s još tri božanstva bdije nad pokojnikom i štiti ga od mogućih neprijatelja dok prolazi kroz podzemni svijet. U Papirusu Ani piše da se on nalazi i na noćnoj barci boga Ra, gdje čuva Ozirisovu nutrinu. Noćna barka boga Ra nosi Sunce koje je zašlo i prolazi kroz podzemni svijet. Na tom putu bog Ra se mora suočiti sa zmijom Apofis koja želi spriječiti da Sunce ponovno izađe. Ra ga svake noći pobjeđuje i Sunce ponovno izlazi.

U završnoj fazi prolaska kroz predjele drugog svijeta, prije negoli zakorači na Polja mira (Sekhet-hetepu), pokojnik mora proći Dvoranu mumije u kojoj će ga Anubis mumificirati, kao što je to učinio i s Ozirisom. U Nebsenijevom papirusu dio teksta kaže:

Ono što bogovi mrze su laž i bezbožnost,
a onaj tko kroz mjesto očišćenja u Mesktet prođe
je Anubis što se uz kovčeg nalazi u kojem nutrina Ozirisova stoji.

Anubis - black statue of a jackalSvećenici Anubisa

Za svako božanstvo u Egiptu posto­jali su svećenici koji su održavali njegov kult. Anubis je također imao svoje svećenike koji su bili podijeljeni na “Svećenike Anubisovog saveza” i “Svećenike Anubisa koji leži na devet neprijatelja”.

“Svećenici Anubisovog saveza” bili su zaduženi za mumifikaciju i pogrebne ceremonije, čineći na taj način isto ono što, po egipatskom vjerovanju, čini sam Anubis sa svećenicima u drugom svijetu. Sve navedene ceremonije međusob­no su povezane i služe tome da pokojnik u drugom svijetu može “gledati” i “govoriti”.

Prvo se obavljala mumifikacija. U ovom procesu jedan od svećenika no­sio je masku boga Anubisa, simbolički ukazujući na njegovu prisutnost. Tijelo pokojnika se čistilo mastima iz osam posuda (nemset), zatim se palio tamjan kako bi se uklo­nili loši mirisi iz tijela i na kraju se tijelo premazivalo uljem (hekenom).

“Svećenici Anubisa koji leži na devet neprijatelja” bili su okupljeni u bratstva i boravili su u dijelovima gradova gdje su pokapani mrtvi. (U Tebi su se primjerice nalazili u Dolini kraljeva, Dolini kraljica i Dolini plemstva.) Okupljali su se pod stijegom ležećeg šakala i postavljali su pečate sa “šakalom koji leži na devet neprijatelja” na lažne zidove koji su predstavljali ulaz u grobnicu. Jedna od dužnosti bila im je nadzor naoružanih stražara i dresiranih životinja koji su čuvali grobnice od pustinjskih pljačkaša. Ispred ulaza u grobnicu postavljali su Anubisa u formi šakala kako leži na kovčegu u kojem se nalaze svitci papirusa na kojima su tajne prolaska kroz predjele drugog svijeta. Osim toga, postavljali su zaštitne amajlije i svete metale koji su trebali odbiti pljačkaše.

Teba-142aPsoglavi vodič duša

U grčko-rimski svijet Anubisov kult prodire u doba helenizma (IV. st. pr.Kr.). Mada pravog pandana nije imao ni u Grčkoj niti u Rimu, u Grčkoj ga uspoređuju s Prometejom, donosiocem iskre mentala ljudskom rodu, s Hermesom, koji je također pratio duše umrlih i, prema jednom izvoru, s božicom Hekatom koju se smatralo vladaricom podzemnih sila i zaštitnicom tajnih magij­skih učenja. Rimski filozof, retor i svećenik Apulej spominje ga u svom djelu Zlatni magarac gdje ga prikazuje kako predvodi Izidinu procesiju: Najprvo je išao strašni bog koji posreduje između gor­njega i donjega svijeta; svoje napola crno, a napola zlatno lice držao je visoko; to je bio Anubis s dugim psećim vratom; u lijevoj ruci držao je kaduceja, a u desnoj zelenu palminu granu…

Plutarh nam prenosi slično: Anubisa predstavljaju likom psa zahvaljujući tome što noću vidi jednako dobro kao i danju. Čini se da mu Egipćani pri­pisuju jednaka svojstva kao Grci Hekati jer istovremeno pripada podzemnom i nebeskom svijetu. … Anubisa običavaju zvati i Hermanubisom. Prvo ime ovog boga odražava vezu s gornjim svijetom, a drugo njegovu komunikaciju s donjim svijetom.5

Pas je čovjekov vjerni pratilac i budni čuvar pa stoga najbolje simbolizira Anubisovu funkciju psihopompa – vodiča duša u posmrtnom životu. Otud i zoomorfan prikaz ovog božanstva u liku budnog psa čuvara crne boje. Anubis u svom antropomorfnom obliku, s glavom psa ili šakala, u desnoj ruci drži bič, a u lijevoj simbol života, i kao takav predstavlja i princip uništenja starog iz kojeg će se roditi novo. Crna boja njegovih prikaza također je simbol smrti i uskrsnuća. Znakovita je i njegova uloga u ceremoniji otvaranja usta koja predstavlja magijsko oživljavanje i buđenje umrlog u novi, duhovni život. U glavi 154 Knjige mrtvih stoji: Ja živim, ja klijam, ja klijam.

Posmrtni obred u kojem Anubis igra ključnu ulogu veže sudbinu umrlog uz ciklus zalaska i izlaska Sunca i stalno obnavljajuće snage života. Zapad, kao mjesto zalaska Sunca, po analogiji simbolizira smrt, zagrobni život i svijet kojim gospodari Anubis. No, duša umrlog u pratnji Anubisa kreće na put kroz podzemlje prepuno iskušenja da bi pomlađena poput Sunca na istoku ponovno stupila u život. Ravnajući tako rađanjem i umiranjem Anubis zatvara vječni krug života.

Autor: Erik Škara