Hadrijanovi memoari francuske spisateljice Marguerite Yourcenar izniman je povijesno-filozofski roman o rimskom caru Hadrijanu. Nastajao je uz prekide tijekom tri desetljeća, kroz sveobuhvatno istraživanje o samom caru, rimskom imperiju i o svijetu tog vremena. Hadrijan je prikazan u sutonu životu, udubljen u filozofska promišljanja o životu, prolaznosti i smrti… Pisan u prvom licu, roman uvjerljivo i vjerodostojno približava duh starog Rima današnjem svijetu.
Car Hadrijan bio je jedan od najsvestranijih rimskih careva, osnivač gradova, reformator, pjesnik, arhitekt, a iznad svega helenofil koji je "mislio i osjećao na grčkom". Povjesničari ga nazivaju jednim od petorice dobrih careva. Za razliku od većine drugih careva koji su stolovali u Rimu, Hadrijan je posjetio sve značajnije gradove starog svijeta u pratnji arhitekata i poznavatelja umjetnosti. Nadahnut viđenim, dao je podignuti građevine koje nose prepoznatljivo obilježje hadrijanskog klasicizma.
Rimskog vojskovođu i državnika Fabija Maksima povijest pamti kao onoga tko je nadmudrio Hanibala i obranio Rim. Kada se kartaška vojska predvođena Hanibalom našla nadomak Rima, ispravno je procijenio protivnika te se odlučio za izbjegavanje izravnog sukoba, ali uz stalno iscrpljivanje njegovih snaga. Iako mu je takva taktika priskrbila nadimak Oklijevalo, pokazala se dobitnom jer je natjerala Hanibala na povlačenje. Osim fabijevske strategije, Fabije Maksim ostavio nam je također primjer života ispunjenog vrlinama.
Srce, čovjekovo vitalno središte, obično povezujemo uz sjedište osjećaja. Osjećaje i razum pak često doživljavamo suprotstavljenima pa se pitamo da li slušati srce ili mozak. No, najnovija istraživanja otkrivaju da je srce informacijsko-procesni centar koji šalje signale u mozak i da ti signali češće putuju iz srca u mozak negoli obratno. To se podudara s drevnom mudrošću prema kojoj je srce čovjekovo pravo središte, izvor inteligencije i intuicije, boravište svijesti. Skladno povezani srce i mozak temelj su čvrstog nutarnjeg vodstva.
Antropolog je djeci u nekom afričkom plemenu predložio natjecanje. U sjeni stabla postavio je košaru punu slatkiša te djeci rekao
Različite teorije zavjera postojale su od pamtivijeka, a najizraženije su u vrijeme velikih kriza. One proizlaze iz straha i potrebe za razotkrivanjem uzroka nedaća s kojima se društvo suočava. Njihovi tvorci sve uzroke svode na prikrivene namjere i interese moćnih elita, i u tome nalaze veliki broj pristaša. Bitno je zdravorazumski procijeniti te teorije i motive onih koji ih šire, ali i prihvatiti da je život nepredvidiv i da malo znamo o zakonima koji njime upravljaju.
srpanj 2020