Zanimljivost_1Na jugozapadu Ana­tolije, nekih stotinjak kilometara sjeverno od Antalije, nalaze se ruševine Sagalassosa, nekadašnjeg prvog grada Pisidije.

Na Grad u oblacima, kako je ­prozvan u zapadnim medijima zbog svoga terasastog položaja na 1400-1600 metara nadmorske visine, pozornost je skrenuo Britanac Francis Arundell kad je 1824. godine istražio nalazište i ustvrdio da se radi o antičkom gradu Sagalassosu. Ozbiljnija istraživanja krenut će tek 1980-tih, jer su ga veliki arheološki projekti u Efezu i Pergamu bacili u drugi plan. Konačno, 2007. godina donosi veliko otkriće – galeriju kipova dina­stije Antonina.

Kipovi su pronađeni u ruše­vinama najveće prostorije rimskih termi (pretpostavlja se da je to bio frigidarium), koja je imala tri niše na istočnom i tri na zapadnom zidu, s prekrasnim mozaikom na podu.

Zanimljivost_8Najprije su na dubini od pet metara, u jugozapadnoj niši, pronašli divovske ostatke kipa cara Hadrijana. Prvo su otkrili ostatke potkoljenice i stopalo dužine 0,80 m s prekrasno isklesanom sandalom koja je ukazivala da se nesumnjivo radi o caru. U neposrednoj blizini pronađena je gotovo netaknuta glava, tek s manjim oštećenjem nosa. Prema dimenzijama pronađenih dijelova procjenjuje se da je kip bio visok do pet metara. Statua potječe s početka Hadrijanove vladavine i predstavlja cara u vojnoj opremi.

Novo otkriće uslijedilo je godinu dana kasnije, 12. kolovoza 2008., šest metara dalje od mjesta gdje je pronađen Hadrijanov kip, u istočnoj, središnjoj niši. Otkrivena je ženska glava visine 0,76 m, s desnom rukom dužine 1,25 m te prednjim dijelom ženskih stopala sa sandalama s uzorkom bršljanova lišća. Prema poznatom portretu iz Sarda, stručnjaci su zaključili da se radi o Faustini Starijoj, supruzi cara Antonina Pija, Hadrijanova posvojenog sina i nasljednika.

Slijedom ovih dvaju otkrića, pretpostavili su da su u zapadnim nišama bili postavljeni kipovi careva iz dinastije Antonina: Hadrijana, Antonina Pija i Marka Aurelija, dok su u istočnim nišama bili kipovi njihovih supruga: carice Vibije Sabine, Faustine Starije i Faustine Mlađe.

Faustina Starija

Faustina Starija

Marko Aurelije

Marko Aurelije

Deset dana nakon toga uslijedilo je novo otkriće koje je potvrdilo spomenutu pretpostavku. Pronađeni su dijelovi velikog mramornog kipa sa stopalom i natkoljenicom, vojničke sandale ukrašene lavljom kožom te desna ruka dužine 1,55 m koja drži kuglu, po svoj prilici nekada okru­njenu pozlaćenom brončanom figurom Viktorije. Divovska glava, visine 0,9 m, s karakterističnom kovrčavom kosom, prepoznatljivim istaknutim očima i rijetkom bradom, upućivala je na to da se radi o caru Marku Aureliju. Procjenjuje se da je skulptura bila visoka 4,5 m, a predstavlja jedan od najljepših skulpturalnih prikaza cara-filozofa u mlađim danima.

Kipovi su napravljeni od skupocjenog bijelog docimijanskog mramora, a istim mramorom bi­li su obloženi zidovi urbanih gra­đevina. To govori o velikom bogat­stvu Sagalassosa koji je poput ­ostatka Carstva dostigao svoj vrhunac u vrijeme Hadrijana (117. – 138.), a razdoblje prosperiteta grada nasta­vilo se sve do početka III. stoljeća.

Hadrijan je bio posebno vezan uz ovaj grad koji je zbog svog strateški važnog položaja kroz povijest promijenio mnoštvo vladara. Nazvao ga je prvim gradom Pisidije, gradom prijateljem i saveznikom Rima.
Na vrhuncu svoje slave Sagalassos se dičio s četiri monumentalna nimfeja, od kojih je jedan bio posvećen Hadrijanu, knjižnicom, tržnicom hrane, termama (golemi kompleks čija je gradnja trajala 45 godina), kazalištem za devet tisuća gledatelja, te svetištem posvećenim imperijalnom kultu Hadrijana i Antonina Pija.

Početkom V. stoljeća pojavili su se prvi znakovi propadanja grada, a posebno teška vremena nastupila su oko 500. godine kada je bio pogođen snažnim potresom. Potom je 541.-542. godine kuga prepolovila stanovništvo Male Azije, da bi potres iz 590. godine gotovo u potpu­nosti sravnio grad koji je nakon toga napušten.

Otkriće ovih veličanstvenih kipova rimskih careva iz dinastije Antonina ukazuje na njihovu veliku moć i prosperitet regije koja je bila važna poveznica i sjecište putova Carstva od Zapada prema Istoku.

Autor: Tomislav Peharda[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]