Mnogi su dijelovi Afrike ostali do danas prilično neistraženi zbog negostoljubivih klimatskih uvjeta i političkih prilika.

Tek su satelitskim snimanjem površine Zemlje uz računalnu obradu podataka omogućena učinkovitija istraživanja, što je rezultiralo iznenađujućim otkrićima o povijesti nekih dijelova Afrike.

Jedno od dosad bolje istraženih područja u Africi svakako je dolina Nila, odnosno stari Egipat čije je sustavno proučavanje započelo još u doba Napoleona. To je i razumljivo jer je Egipat kao mediteranska zemlja u prošlosti bio neprekidno tijesno povezan s europskom poviješću. Uz to, tajne piramida bile su neodoljiv izazov sam po sebi, no ranija razdoblja pretpovijesti ostala su uglavnom zastrta neprovidnim velom.

Međutim, krajem prošloga stoljeća otkriven je dosad najstariji dokaz o postojanju ranog organiziranog društva u Egiptu koje prema historiografiji vremenski prethodi I. egipatskoj dinastiji. Pronađen je na krajnjem jugu zemlje, u Sahari, u isušenom jezercu zvanom Nabta Playa koje se nalazi oko 100 km zapadno od Abu Simbela. Kao što se to najčešće događa, nalazište je otkriveno sasvim slučajno.

Godine 1974. grupa arheologa koju je predvodio nedavno preminuli profesor antropologije Fred Wendorf, zaustavila se usred pustinjskog bespuća nakon mukotrpnog dijela puta radi predaha i kratkog odmora. Netko od njih primijetio je u pijesku neobične krhotine keramičkih posuda rasute uokolo. Prof. Wendorf poslije se više puta vraćao tome nalazištu i svaki put pronalazio je nove predmete. Iako nalazi nisu bili brojni, egiptolozi su ih identificirali kao najstarije pronađene na afričkom kontinentu.

Iskapanja kroz slojeve sedimenata nastavljena su 1980-ih i 1990-ih, kada su otkriveni ostaci naselja s kolibama poredanim u pravilne redove u kojima su postojala i ognjišta, te duboki bunari u koje se moglo silaziti. Pronađeno je više komora s kostima sahranjenih životinja, obzidanih ilovačom i natkrivenih kamenim pločama. Najzagonetnije su neobične strukture u obliku podzemnih i nadzemnih grobova u kojima su pohranjene hrpe kremena. Otkriveno je i mnoštvo pojedinačnih megalita, nadgrobnih stela i više grobnih humki (tumula). Ispod jednog humka pronađena je velika, grubo oblikovana kamena skulptura nalik kravi. Prva datiranja radioaktivnim ugljikom pokazala su da nalazi potječu iz ranog holocena (od 11 000 do 5500 g. pr. Kr.) kada se u udolini Sahare nalazilo jezero okruženo bogatim pašnjacima.

Podizanje kamenjaNo, glavno je otkriće isplivalo na površinu 1990. godine kada su uvidjeli da su stijene koje su stršale iz pustinjskog pijeska megalitski blokovi složeni u oblik kruga, takozvani kromleh. Osam godina kasnije objavljeno je prvo izvješće u kojem je objelodanjeno da su pronašli megalitsko nalazište.

Formacija kromleha nalik je Stonehengeu, iako je znatno manja. Promjera je četiri metra, a sastoji se od niza manjih položenih kamenova i četiri para većih uspravljenih stupova. Dva su para stupova postavljena nasuprot, na liniji sjever – jug, dok su druga dva usmjerena duž linije pogleda prema točki ljetnog solsticija na obzoru. Vrijeme solsticija povezano je s početkom kišne sezone.

nabta-playa-i-orionUnutar kruga dvije su grupe od po tri kamena, za koje astrofizičar dr. Thomas G. Brophy smatra da jedna predstavlja tri zvijezde Orionova pojasa, a druga zvijezde ramena i glave Oriona, i to u položaju koji su imale prije 6500 godina.

U širem krugu oko tog središnjeg kružnog kompleksa poredani su veći megaliti, neki uspravno, a neki su položeni. Povezujući središte kruga s nekim od megalita kruga, utvrđene su još dvije prepoznatljive linije: istok – zapad te sjeveroistok – jugoistok. Jedna od linija usmjerena je prema najsjajnijoj zvijezdi Velikog medvjeda, poznatoj i pod nazivom Dubhe, a na susjednom brežuljku nalazi se i grupa megalita raspoređenih u obliku zviježđa Velikog medvjeda. Poznato je da je to zviježđe imalo veliko značenje i u egipatskoj kulturi.

Dakle, tri su činjenice koje potvrđuju da je taj kompleks drevnim narodima toga područja bio astronomski opservatorij: dva karakteristična pravca promatranja uspostavljena kromlehom prema sjeveru i prema izlazećem Suncu za ljetnog solsticija, zatim poravnanja megalita prema položajima određenih sjajnih zvijezda, i treće – stalna orijentacija ljudskih i životinjskih grobova te obrađenih megalita i stela prema sjevernom području neba.

To je do sada jedini megalitski krug koji je pronađen u Egiptu, a zanimljivo je i da se nalazi na crti Rakove obratnice. S obzirom na starost, to ga čini možda jednim od prvih poznatih astronomskih opservatorija u svijetu.

nabta-playa2Na ovom području Afrike tijekom ljetnog solsticija Sunce je u podne točno u zenitu. Sunčeve zrake tada padaju apsolutno vertikalno, pa predmeti, kao i ovo uspravno postavljeno kamenje, ne bacaju ni najmanju sjenu. Mnogim kulturama u tropskom pojasu Sunce u zenitu bilo je jedan od najvažnijih prirodnih događaja u godini. Tijekom ljeta i jeseni pojedini su monoliti bili djelomice uronjeni u jezero pa je moguće da su predstavljali “markere” u vrijeme nastupa kišne sezone.

Arheoastronomi procjenjuju starost tog prapovijesnog kalendara na oko 6500 godina, što ga određuje kao jedno od najstarijih poznatih kompleksa s astronomski poravnatim megalitima. Prema službenoj povijesti, Nabta Playa mogao bi biti suvremenik kruga Goseck u Njemačkoj, a prethoditi Stonehengeu i Mnajdra kompleksu na Malti, i to za više od tisuću godina.

Premda su korišteni precizni i moderni mjerni instrumenti (datiranje radioaktivnim ugljikom, GPS pozicioniranje i kompjutorske simulacije kretanja nebeskih tijela tijekom ciklusa precesije), kao i u slučaju Stonehengea u pogledu otkrivenih artefakata postoji više različitih interpretacija.

Ono što je moguće tvrditi s većom pouzdanošću jest da je područje Nabta Playe bilo veliki i važan regionalni centar, uspostavljen između 6100. i 5600. g. pr. Kr. Kompleks je bio podignut na obali jezera, a kamene ploče za njegovu izgradnju, od kojih su neke velike gotovo tri metra, dopremljene su na to mjesto s veće udaljenosti. Zaključuje se kako je uz ostalo taj lokalitet imao i funkciju nekropole. Kompleks se očito dugo koristio jer je u okolini do danas otkriveno stotinjak arheoloških nalazišta.

Službena znanost ne dijeli entuzijazam otkrivača, već kaže da taj krug sunčanog kalendara “posjeduje hipotetička Sunčeva i zvjezdana poravnanja”. No, analize ovih nalazišta još nisu završene, a među stručnjacima nastavljaju se rasprave oko njegova značaja.

Autor: Zvonko Jadrešin