Ispravnost je naš najbolji dar.
To je blaženstvo. Blažen je onaj
koji je ispravan zbog ispravnosti same.

Priča o zoroastrizmu započinje dolaskom jedne migracijske struje Indoiranaca na područje Iranske visoravni u razdoblju između 3000. g. pr. Kr. i 1500. g. pr. Kr. Zaratustra, osnivač zoro­astrizma, vjerojatno je bio potomak prvog vala Indo­iranaca koji su došli u ovaj kraj i nomadski način života postepeno zamijenili sjedilačkim.

Religija tih doseljenika bila je “religija planinskog vrha”, s nebom kao svodom njihova hrama, dok su bogove zamišljali kao prirodne snage koje okružuju čovjeka. O tom davnom vremenu nema puno podataka, ali se zahvaljujući srodnosti staroiranskog jezika s jezikom naroda sjeverne Indije – vjerojatno zbog njihovog zajedničkog indoiranskog podrijetla, komparativnim pristupom došlo do nekih podataka o religiji drevnog Irana prije vremena Zaratustre (Zarathushtre). Tako su Indoiranci razlikovali daive (avestanski daeva, sanskrtski deva, latinski deus), što znači “nebeski”, i ahure (sanskrtski asure), bića s posebnim moćima, s tim da su u vedskoj Indiji deve bogovi, a asure demoni, dok su u Iranu ahure štovane kao bogovi, a daeve spuštene na razinu demona. Postoje i mnogi drugi zajednički religijski elementi u Avesti i Vedama, kao što su kult vatre, žrtveni napitak (soma u Indiji, u Iranu haoma) i sl. Čini se da su ova nomadska plemena sa sobom donijela razvijeni kult Ahura Mazde kojem su iskazivali štovanje žrtvovanjem životinja.

Zaratustra se javlja kao veliki reformator te izvorne indoiranske religije, a zoroastrizam postaje u VI. st. pr. Kr. službenom religijom tada najvećeg svjetskog carstva – Perzijskog.

Ključno pitanje koje se javlja kod proučavanja zoroastrizma jest koji dio potječe od ranijih vjerovanja, a koji je dio njegovo izvorno učenje.

Zaratustra je jedan od najslabije poznatih osnivača religija; biografski podaci o njemu su malobrojni, a većina ih je na granici mita. Njegovo se rođenje ne može sa sigurnošću smjestiti u određene vremenske okvire. Dugo se smatralo da je živio u VI. st. pr. Kr., ili kako to navodi zoroasterska predaja, da je djelovao “258 godina prije Aleksandra”. Novija istraživanja, utemeljena uglavnom na proučavanju jezika kojim se služio, upućuju da je živio mnogo ranije, možda u XII. ili čak u XV. st. pr. Kr. Zaratustrine himne, Gathe, još uvijek nije moguće smjestiti u povijesni okvir jer niti jedno spomenuto mjesto ili osoba nisu poznati ni iz kojeg drugog izvora. Sa sigurnošću se može reći jedino da je Zaratustra živio negdje u istočnom Iranu. Smatra se da je rođen u rodu Spitama (“Bijelci”), u medijskom gradu Rhagesu (današnji Rayy, predgrađe Teherana). Poznato je da mu se otac zvao Purušaspa, da je bio oženjen i da je imao djece.

zoroastrizam-religija-drevne-perzije-kartaMIT I ZBILJA

Prema zoroastrijskoj predaji, Ahura Mazda (u pahlavi tekstovima Ormuzd), “Mudri Bog”, začeo je Univerzum u svom umu (Vohu Mana), oblikovao ga u svojoj svijesti (Daena), manifestirao ga kroz svoju kreativnost (Spenta Mainyu) i pokrenuo ga u skladu s Vječnim zakonom (Asha) koji predstavlja Božju volju. Ahura Mazda je najprije stvorio idealni svijet, a zatim materijalni svijet da bi se razvijao prema već zamišljenom savršenstvu.

Unutar materijalnog svijeta postoje dvije sile duhovne prirode. Spenta Mainyu je sila dobra, a sila zla Angra Mainyu (u pahlavi tekstovima Ahriman), rušilački duh. Sukob ovih dviju sila tumači se kroz njihov odnos prema Ashi. U materijalnom svijetu dobro je ono što teži prema Ashi, tj. približava svijet stanju zamišljenog savršenstva, a zlo pokušava osujetiti ostvarenje Ashe. Ovaj je svijet bojno polje ovih dviju sila. Njihova borba predstavlja povijest svijeta koja se odvija kroz četiri doba i završava pobjedom dobra i obnovom.

zoroastrizam-religija-drevne-perzije-ahura-mazdaMit kaže da je Zaratustra došao na svijet kako bi iskorijenio zlo. Ahriman i demoni nastojali su ga ubiti još u majčinoj utrobi, ali uzalud. Primivši njegovu Hvarenah, “Svjetlost Slave”, buduća majka zračila je velikim svjetlom. Tri noći prije njegovog rođenja kuća je izgledala kao da je u plamenu. Misleći da je začarana, Zaratustrin je otac otjerao njegovu majku od kuće. Zaratustra je na svijet došao smijući se, sav obasjan svjetlošću, a Ahriman i demoni bili su užasnuti. Odmah po rođenju pokušali su ga ubiti, ali ih je on otjerao izgovarajući magične formule. Oni su tada opsjeli njegovog oca preko kojeg su pokušali izvršiti to užasno djelo. Četiri ga je puta otac pokušavao ubiti, ali svaki put uzalud. Najprije ga je htio spaliti u vatri, ali drvo nije htjelo gorjeti. Zatim ga je stavio pred krdo stoke u trku, ali bijeli bik predvodnik stao je iznad njega da bi ga zaštitio. Kada ga je stavio ispred konja u trku, zaštitio ga je bijeli ždrijebac. Na kraju ga je otac bacio u vučju jazbinu, ali ga vučica prihvaća kao svoje mladunče.

Mladog Zaratustru najprije podučava jedan stari mudrac, a zatim se povlači u pećinu u pustinji. Oko tridesete godine doživljava prvu od mnogih vizija. Ahura Mazda mu povjerava brigu o Ashi, Vječnom zakonu, s misijom da ga prenese ljudskom rodu. Zaratustra se tako može smatrati otjelovljenjem Ashe na ovom svijetu.

Njegovo ga učenje dovodi u sukob s poklonicima stare religije i on biva izgnan iz vlastitog plemena. Lutanja ga dovode na dvor kralja Vištaspe gdje tri dana raspravlja s kraljevim svećenicima. Zaratustrino učenje duboko se dojmilo samog kralja, međutim, da bi ga se riješili, svećenici su skovali zavjeru te je bačen u tamnicu pod optužbom da se bavi vradžbinama.

Legenda dalje govori da je upravo u to vrijeme obolio kraljev omiljeni konj – noge su mu se uvukle u tijelo. Uzaludni su bili svi pokušaji da ga se izliječi, sve dok se nije ponudio sam Zaratustra da ga spasi, ali pod četiri uvjeta. Prvi je bio da kralj prihvati Dobru religiju, drugi da i ratoborni kraljević Isfendijan postane njezin pobornik, treći da je prihvati i kraljica, a četvrti da zavjerenici protiv njega budu razotkriveni. Kako je kralj ispunjao jedan po jedan uvjet, tako su se i konju vraćale jedna po jedna noga do konačnog ozdravljenja. Cijeli kraljevski dvor tako je bio preobraćen, a Zaratustrino je učenje postalo državna religija.

Zaratustra je ostao živjeti na dvoru sve do svoje smrti u 77. godini života.

zoroastrizam-religija-drevne-perzije-naslovna-apadana-darius--persepolisZARATUSTRINO UČENJE I REFORMA

Središnje mjesto u Zaratustrinom učenju zauzima Asha, kozmički zakon koji upravlja svijetom. Ovaj zoroastrijski pojam istovjetan je vedskoj Rti i staroperzijskoj Arti. Tradicionalno mu se pridaje značenje “istina” i “ispravnost”, ali postoji više značenja koja se povezuju s Ashom. Prvo je značenje temeljni filozofski koncept – istina. Drugo je kozmološko značenje – red (Rta se u Vedama prevodi kao “red” koji se nalazi u osnovi Univerzuma). Treće značenje pripada moralnoj dimenziji – dobru kao temeljnom izrazu moralne ispravnosti, i konačno pravednost kao moralni princip društvenog sustava.

Ovaj nepromjenjivi kozmički zakon također uređuje odnos između čovjekovih djela i njegovih posljedica i osigurava da iz dobrih djela nastaju dobre posljedice. Svatko žanje ono što je posijao i tako zadobiva svoj mizhdem – nagomilane posljedice. Ništa ne može promijeniti funkcioniranje Ashe. Nitko, pa čak ni prorok, ne može intervenirati ili posredovati. Svako djelo stvara posljedice.

Etika slobodne volje drugo je bitno obilježje Zaratustrinog učenja. Čovjekova sudbina nije pred­određena, jer je on slobodan izabrati način svoga djelovanja, ali svako djelo donosi posljedice u skladu s Ashom. Štoviše, gotovo sve Zaratustrine Gathe prožete su eshatološkom mišlju i sadrže neku misao koja upućuje na sudbinu koja čeka čovjeka nakon smrti. Svako čovjekovo djelo, riječ ili misao povezani su s njegovim postojanjem nakon smrti. Čovjekova duša nakon smrti mora prijeći preko Mosta Cinvat (Most Naplatitelja) koji izaziva strah i nelagodu, jer otuda neki odlaze u nebo, a neki u pakao, ovisno o tome koliko i kako su upotrebljavali svoju slobodnu volju.

Kako je religija nomadskih prastanovnika Irana uključivala brojna božanstva, jer je svaka klasa imala svoja božanstva (ahure) i obilovala obredima u kojima su se žrtvovale životinje, što je bilo popraćeno orgijastičkim ispijanjem omamljujućeg pića (haoma), Zaratustra je svojom reformom uveo štovanje samo jednog ahure, Ahura Mazde, “Mudrog Boga”. Zabranio je orgijastičke obrede, a sačuvao drevni kult vatre, jer u vidljivom ­svijetu na nebu Ahura Mazdu predstavlja Sunce, dok je na zemlji utjelovljen u vatri. Zato se zoroastrizam često naziva i religija Vatre.

zoroastrizam-religija-drevne-perzije-avestaAVESTA

Avesta je sveta knjiga zoroastrizma koja sadržava drevnu indoiransku kozmogoniju, pravo, liturgiju i učenje proroka Zaratustre. Postojeća Avesta svoj je konačni oblik dobila u vrijeme vladavine sasanidskih kraljeva u III. stoljeću, a sastavljena je od preživjelih rukopisa, jer je veliki broj zapisa uništen kad je Aleksandar Veliki pokorio Perziju.

Avesta se sastoji od pet dijelova. Njezin najvažniji dio predstavlja Gatha, zbirka pjesama i himni koje se najvećim dijelom smatraju riječima samog Zaratustre. One tvore središnji dio glavnog liturgijskog dijela kanona, Yasne, koji sadrži obred pripremanja i žrtvovanja haome. Visprat je vezan uz štovanja duhovnih učitelja; Vendidad ili Videvdat je glavni izvor poznavanja obrednog i građanskog zoroastrijskog prava; Yasht sadrži dvadeset i jednu mitološki obojenu himnu u kojima se susreće mnoštvo yazata (anđela) i drevnih heroja. U Bundahishni (“Izvorna kreacija”) se govori o kreaciji, povijesti i trajanju svijeta, o prirodi univerzuma, podrijetlu čovjeka, o prvom čovjeku Yimi. Ovaj tekst datira iz IX. st., iako se temelji na drevnim zapisima i ima predzoroastrijski karakter. Khurda Avesta (ili Mala Avesta) skupina je manjih tekstova, himni i molitvi za posebne prilike.

Zend-Avesta doslovno znači “tumačenje Aveste”. Izvorno se odnosilo na široko korišteni prijevod Aveste na pahlavi jezik, ali se taj naziv danas obično koristi za prijevode na zapadu.

ZOROASTRIZAM NAKON ZARATUSTRE

Nakon Zaratustrine smrti njegova se religija proširila prema jugu, kroz područje današnjeg Afganistana, i zapadno na područje Medije i Perzije. Ovo se vjerojatno događalo u vrijeme dinastije Ahemenida (559. – 330. g. pr. Kr.).

Četiri stoljeća nakon Aleksandrovog osvajanja (330. g. pr. Kr.), Iran je bio manje-više heleniziran, a izvorna religija zanemarena. Do njenog je oživljavanja došlo 224. godine s pojavom nove perzijske dinastije Sasanida, kada je zoroastrizam ponovno postao službena religija, a Avesta kompilirana uz prijevode i komentare na govornom pahlavi jeziku.

Nakon dolaska islama na ovo područje, u periodu od VIII. do XIII. st., kad Perzijom vlada dinastija Abasida, zoroastrizam će skoro potpuno nestati kao živa religijska forma. Veći dio stanovništva prešao je na novu religiju, a znatan dio preostalih zoroastrijanaca emigrirao je iz Irana u Indiju oko Mumbaja, gdje su nazvani Parsima.

U XIX. st. Parsi su obnovili svoje kontakte s preostalim sljedbenicima Zaratustre u Iranu, tzv. Gabarima. Ove dvije grupe, i njihovi emigranti u drugim zemljama, jedini su preostali štovatelji Zaratustre, a njihov ukupni broj ne prelazi dvjesto tisuća.

***

Zaratustra je učio da razlika između dobra i zla nije čovjeku neposredno očita, već je ona plod mudre spoznaje (znanja) do koje se dolazi naporom pravilno usmjerenog duha. Grci su ga zato smatrali ne samo astrologom, magom, matematičarom, već i filozofom. Njegovo učenje imalo je za cilj duhovnu i moralnu obnovu svijeta, a srž ovog učenja sadržana je u trijadi:

  • humata – dobre misli
  • hukhta – dobre riječi
  • hvarshta – dobra djela

Otuda još jedan česti naziv za zoroastrizam: Dobra religija.

Autor: Lada Ilić Puharić