O čovječanstvu

Treba imati na umu da se moralne osobine ljudi u prosjeku ne razlikuju puno od zemlje do zemlje.

Neuspjeh i neimaština su najbolji odgajatelji i pročišćivači.

Nakon određene dobi, čitanje previše odvraća um od njegovih kreativnih mogućnosti. Svatko tko čita previše, a premalo koristi vlastiti mozak, zapada u lijenu naviku mišljenja, baš kao što čovjek koji provodi previše vremena u kazalištu dolazi u iskušenje da se zadovolji živjeti tuđim, umjesto vlastitim životom.

Raditi “dobro” (u etičkom smislu) u stvarnosti je teško postići. Za mene, nešto kreativno što je učinjeno s ljubavlju je “dobro” učinjeno.

Prava vrijednost ljudskog bića određuje se prvenstveno mjerom u kojoj je postigao oslobođenje od samoga sebe.

Sve religije, umjetnosti i znanosti grane su istog stabla. Sve te težnje usmjerene su prema oplemenjivanju čovjekova života, podižući ga iz sfere pukog fizičkog postojanja i vodeći ga prema slobodi.

Moje je mišljenje da naše doba karakterizira savršenstvo sredstava i nejasnoća ciljeva.

Mi ljudi općenito živimo u iluziji sigurnosti života uz kućno ognjište, u pouzdanom i ugodnom fizičkom i ljudskom okruženju. Međutim, kada je svakodnevni ritam prekinut, shvatimo da smo kao brodolomci koji pokušavaju balansirati na slabašnoj dasci na otvorenom moru, zaboravljajući odakle smo došli i ne znajući kako kormilariti.

Nema većeg zadovoljstva za pravičnog i dobronamjernog čovjeka od spoznaje da je svoju najbolju energiju posvetio službi za neko dobro.

Veliki dio naših stavova uvjetovan je mišljenjima i emocijama koje nesvjesno usvajamo kao djeca iz našeg okruženja. Drugim riječima, tradicija je – osim naslijeđenih sklonosti i osobina – ono što nas čini tim što jesmo… Moramo pokušati prepoznati ono što u tradiciji koju prihvaćamo šteti našoj sudbini i dostojanstvu – i u skladu s tim oblikovati naše živote.

Djelovati inteligentno u ljudskim odnosima moguće je samo ako se pokuša razumjeti misli, motive i strepnje suparnika u takvoj potpunosti da se svijet može vidjeti njegovim očima. Svi dobronamjerni ljudi trebali bi pokušati što više doprinijeti poboljšanju takvog međusobnog razumijevanja.

Kad bi pojedinac ostao prepušten sam sebi od rođenja, ostao bi primitivan i nalik životinji u svojim mislima i u osjećajima… Pojedinac je ono što jest… temeljem toga što je član velike ljudske zajednice koja usmjerava njegovo materijalno i duhovno postojanje od kolijevke do groba.

Svaka čast čovjeku koji je proživio život pomažući drugima, ne znajući za strah, i kome su grubost i ogorčenost nepoznati. To je građa od kakve su načinjene velike moralne vođe.

O životu

Život nikoga ne miluje. No, sreća je kad smo u mogućnosti u nekoj mjeri izaći iz vlastitih neugodnih granica i usredotočiti se na objektivna pitanja koja nadilaze životne nedaće.

Život u službi neke ideje može biti dobar ukoliko ta ideja daje život i oslobađa pojedinca iz njegovih okova, ali bez guranja u neko drugo ropstvo. Znanost i umjetnost mogu djelovati na taj način, ali mogu dovesti i do porobljavanja ili nezdravog ugađanja i iskrivljavanja. Ali ne bih osporio mišljenje da ta nastojanja dovode do nesposobnosti nošenja sa životom. Uostalom, čak je i voda fatalna ako se u njoj utopiš.
(Sinu Eduardu, 23. prosinca 1927.)

Najbolje stvari u životu uključuju imati jasno shvaćanje međusobne povezanosti stvari.

Život je sjajna tapiserija. Pojedinac je samo neznatna nit u neizmjernom i čudesnom uzorku.

Čudna je naša situacija tu na Zemlji. Svatko od nas dolazi u kratki posjet, ne znajući zašto, iako ponekad misli da to naslućuje… Postoji jedna stvar koju znamo: čovjek je ovdje zbog drugih ljudi.

Samo život koji se živi za druge vrijedan je života.

Život pojedinca ima smisla samo utoliko što pomaže u tome da život svakog živog bića učini plemenitijim i ljepšim. Život je svet, to jest, to je vrhovna vrijednost kojoj su sve ostale vrijednosti podređene.

Život usmjeren poglavito prema ispunjenju osobnih želja uvijek će, prije ili kasnije, dovesti do gorkog razočarenja.

O smrti

Kratko je ovo postojanje, kao kratak posjet tuđoj kući. Put koji treba prijeći slabo je osvijetljen treperavom svijesti čije je središte ograničavajući i odvajajući “Ja” … Kada grupa pojedinaca postane “mi”, harmonična cjelina, dosegnuli su toliko visoko koliko ljudi mogu doseći.

Za nekoga pod teretom godina, smrt će doći kao oslobođenje. Osjećam to vrlo snažno sada kada sam i sam ostario i počeo gledati na smrt kao na stari dug koji će konačno biti isplaćen. Ipak, instinktivno se čini sve što je moguće da se odgodi konačni obračun. To je igra koju Priroda igra s nama.

Promatrajte prirodu, i tada ćete je bolje razumjeti.

Izvor: The Ultimate Quotable Einstein, Alice Calaprice
Autor: Albert Einstein
S engleskog preveo: Željko Glodić