Sva bića na Zemlji prilagođena su prirodnom ritmu iz­mjene svjetla i tame. Neki su za svoje aktivnosti odabrali zoru, neki dan, sumrak ili noć, a svaki poremećaj ove dnevne izmjene svjetlosti donosi manje ili veće neprilike. U svakodnevici vlastitih životnih okolnosti rijetko o tome razmišljamo, a još manje nas je svjesno problema neželjenog noćnog svjetla ili svjetlosnog onečišćenja.

Prvi koji su glasno ukazali na ovaj problem bili su astronomi kojima bijela i narančasta izmaglica od umjetne rasvjete onemogućava promatranje noćnog neba. To je potkrijepljeno satelitskim snimkama svjetlo­snih otoka iznad najgušće naseljenih dijelova Europe, Sjeverne Amerike i Azije.

Svjetlosno onečišćenje je svaka emisija umjetne svjetlosti izvan zone ili objekta koje je potrebno osvijetliti, a koja utječe na ekosustav i ljudsko zdravlje te stvara nepotrebne energetske gubitke i troškove. Uzroci su pretjerana upotreba svjetla, nepravilno postavljanje rasvjetnih tijela, te rasvjetna tijela izvedena tako da se svjetlost rasipa u svim smjerovima, a ne usmjerava samo na površinu koju treba osvijetliti.

Gea 1Svjetlosno onečišćenje ugrožava životne cikluse biljaka i životinja, a jedan od najpoznatijih primjera je utjecaj na migracijske puteve ptica. Snažni reflektori ili visoki osvijetljeni neboderi svjetskih megalopolisa dezorijentiraju ptice koje, skrećući sa svojih migracij­skih puteva, ugibaju ne stižući do konačnih odredišta. Da bi spriječili ove neželjene posljedice, pojedini gradovi na Zapadu uveli su zabranu noćnog osvjetljenja visokih zgrada tijekom razdoblja migracije.

Utjecaj onečišćenja zapažen je i kod gradskih ptica pjevica, slavuja i kosova, koji neprirodno započinju pjev već u noćnim satima. Time se produžuje vrijeme hra­njenja, dolazi do ranijeg izlijeganja ptića, a u konačnici se to odražava i na sam ritam migracije.

Morske kornjače odlažu jaja na pješčanim plažama iz kojih se u noćnim satima izliježu mladi, a kao sigurna orijentacija prema moru služi im odbljesak mjesečine s površine vode. Međutim, jaka umjetna svjetlost s kopna djeluje dezorijentirajuće te velik broj novoizleglih kornjača ne pronalazi put do mora.

Kod vodozemaca suvišno osvjetljenje uzrokuje pro­mjene u izlučivanju melatonina, hormona koji regulira fotofiziološke procese i ponašanje. Osvjetljavanjem pličina ugrožava se mrijestilište pojedinih vrsta riba čiji je životni ciklus, a time i brojnost populacije, vezan uz obalu.

Od kukaca, najpoznatiji je primjer krijesnica; pre­velika rasvjeta ometa komunikaciju između mužjaka i ženke koja se odvija svjetlosnim signalima, zbog čega one postupno napuštaju područje na kojem obitavaju ili izumiru.

U svijetu biljaka zapaža se utjecaj “produženog dana” na odgađanje zimskog mirovanja, te pojava da povećan izvor svjetlosne energije zajedno s promjenama u sezonskim temperaturama uzrokuje njihovo prerano “buđenje” u proljeće.

Ni mi ljudi nismo otporni na utjecaj svjetlosnog onečišćenja. Rezultati medicinskih istraživanja potvrđuju da pretjerana količina umjetne svjetlosne energije i njome uzrokovan poremećaj ritma dana i noći smanjuju otpornost ljudi te dovode do imunoloških i hormonalnih poremećaja koji mogu izazvati različita oboljenja.

U razvijenim zapadnim zemljama sve veći broj gradova uvodi mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja, poput smanjenja noćne rasvjete ondje gdje je to moguće ili zamjene takozvanih standardnih ekološkim rasvjetnim tijelima. Jer, u jednom se slažemo, noćna tama svima nam je potrebna. Ona čuva naše zdravlje i održava ravnotežu ekosustava prirode.

Autor: Martina Popović Novosel