Intervju s Anantom Goenkom, izvršnim direktorom Indian Express Grupe
Koja je glavna etička obveza tiska? Nije li tražiti istinu, stvarne činjenice, i prikazati je što objektivnije? Ipak, same činjenice nisu cijela istina. Uzimajući u obzir činjenice, potrebno je shvatiti kontekst, povezati točke, razlučiti obrasce i uobličiti ih u priopćenja koja imaju uzročno-posljedični slijed, koristeći najviše etičke standarde. Možemo li to tražiti od novinara i novina? Zar ne trebamo od njih zahtijevati profesionalnu etiku, pažljivo provjeravanje činjenica, obuku u novinarskoj metodologiji i nepokolebljivu odanost istini?
Klasična uloga novinara bila je informirati građane, a ne ih zabavljati. No danas uloge nisu više tako jasne. Novinarstvo kao biznis, senzacionalizam i lažne vijesti opasno utječu na javno mnijenje, a društvo je u opasnosti da potpadne pod utjecaj izmišljotina, što vodi iskrivljenoj percepciji stvarnosti.
U ime indijskog ogranka Nove Akropole, Manjula Nanavati sastala se s Anantom Goenkom, izvršnim direktorom Indian Express Grupe, jedne od najčitanijih i najcjenjenijih indijskih novina. To je ujedno i najveća svjetska medijska grupa za digitalne vijesti koja ima više od 148 milijuna jedinstvenih korisnika mjesečno na šest jezika širom svijeta. Poznata po svom točnom izvještavanju i hrabrosti pozivanja utjecajnih ljudi na odgovornost, temelji se na osamdeset i pet godina globalno priznatog istraživačkog novinarstva koje je oblikovalo javni diskurs i nacionalnu politiku.
Slijede ulomci iz razgovora koji je imao za cilj istražiti ulogu novina i novinarstva te njihov iznimno važan utjecaj na društvo.
NA: Novinarstvo igra mnogo važnih uloga koje utječu na društvo. Koju smatrate najbitnijom?
ANANT GOENKA: Da prati moćnike, dade glas onima bez glasa, da građanima pruži informacije potrebne za donošenje informiranih odluka, razumijevanje promjena, ali prije svega traženje istine, bez obzira na cijenu. Ipak, kad god kažemo da želimo poštivati istinu, pitanje o kojem se već godinama raspravlja i priča, glasi: “Čiju istinu?” Na primjer, u bilo kojem ratu imate dvije istine. U polariziranom svijetu u kojem živimo, svaki borac za slobodu za nekog drugog je terorist. Dakle, mogu postojati sukobljene istine. U praksi, to bi značilo da isti događaj može imati dva potpuno različita naslova, ovisno o čitateljstvu na koje novine ciljaju.
Zaista je izazov pronaći univerzalnu Istinu. Možemo li jedan incident ili događaj objektivno promatrati iz toliko mnogo kutova da se tiska kao ista naslovnica za toliko različito čitateljstvo? To bi bila velika uloga i služenje društvu. No, također kažem da se to još nije dogodilo, a možda nije niti moguće. Ono što je moguće jest odlučiti se za snažnu, nepokolebljivu posvećenost nepristranosti i točnosti.
NA: Koji bi bio izazov za postizanje toga? Ekonomičnost?
ANANT: Da, sigurno je ekonomičnost jedan od izazova. Ako nitko ne čita novine, kakva korist od toga? A to je najveći problem dobrog i poštenog, objektivnog novinarstva. Često postanete neka vrsta neželjene pošte ili nekakvog akademskog časopisa koji gubi tu angažiranu publiku koja vam je potrebna da biste ga učinili održivim. Ako ne angažiram publiku, koja je onda svrha onoga što radim?
Uzmimo drugu krajnost. Ono što danas prenose najveći informativni kanali nedvojbeno je prostituiranje aktualnih događanja. I iako ne bih mogao spavati noću kad bih takve stvari iznosio, to ima prođu i to je unosan posao, jer strah prodaje, krv prodaje i emocije prodaju novine. No, za očekivati je da će u rastućoj demokraciji, mladoj i toliko raznolikoj poput naše, biti čitatelja, publike, građana, koji će cijeniti istinu u svoj njezinoj složenosti, dovoljno da žele za nju platiti.
NA: Preslikavaju li naše vijesti naše društvo?
ANANT: Nedvojbeno. No, ne postoje niti jedne novine za cijelo društvo. Postoji nekoliko različitih novina, neke više, neke manje odgovorne. Svaka odražava različit, ali vrlo stvaran dio društva.
NA: Ako novine ne poštuju svoju ulogu čuvara istine, društvo je u opasnosti da njime zavladaju fantazije, prijevare i izmišljotine. Kako razgraničavate vjerodostojne činjenice da bi se potaknula javna rasprava i oblikovanje mišljenja zajednice?
ANANT: Vrlo smo pažljivi u odvajanju novinskih članaka na činjenice i mišljenja. Indian Express ima samo dvije stranice kolumni, a ostatak novina doslovno je samo izvještavanje o činjenicama. I zapravo smo prilično jaki i u predstavljanju proturječnog mišljenja, kako bismo omogućili čitatelju da sam donese zaključak. No ulažemo iznimno puno vremena i truda prije nego što mi izrazimo mišljenje. Tako mi to radimo, iako sam vrlo svjestan da reportaža o objektivnim činjenicama postaje sve manje i manje privlačna kao format, jer ljudi žele osjetiti da su dio veće zajednice s kojom su u potpunom suglasju, pa novine i kanali ciljaju svoju publiku i drže se njih.
Mislim da je to opasnost s kojom se suočava naša profesija: zatvorili smo se u zasebne grupacije i mikro grupacije, tako da uopće ne razumijemo širu sliku. U današnjem digitalnom svijetu odgajate generaciju stručnjaka, ljudi koji su sjajni u područjima koja ih zanimaju. No gotovo da i nema onih koji imaju široko znanje i horizontalno razumijevanje svega. To je vrlo smjela izjava i nisam siguran da bih je mogao zaista dokazati, no imam takav osjećaj.
Druga stvar koja ozbiljno zabrinjava su algoritamski izabrane novosti i tekuće vijesti. Bez obzira na to koliko je algoritam “odgovorno” dizajniran da ubaci suprotno gledište, vidite toliko sadržaja koji se slaže s vašim svjetonazorom da ćete preskočiti sve ostalo. A to je stvarnost. Svaki put kada podijelite članak, to radite jer se podudara s vašim stavom, jer vam se sviđa to što ste pročitali, jer u to vjerujete i želite da drugi ljudi vjeruju u to. Dakle, što god postane viralno, čak i ako je potpuna neistina, potpuno smeće, činjenica je da se proširi internetom. Uvijek kažem da u toj viralnosti ima i neke istine.
Stoga je izazov dobrog novinarstva: može li naša priča i istraga razbiti te barijere i pobijediti te algoritme?
NA: Da, izuzetno je frustrirajuće znati da konzumirate sve te informacije, ali nemate sposobnost prosuditi je li to istina ili nije. Čak i ako pažljivo čitate, sa zadrškom, dogodi se da se u to indoktrinirate kada to duže čitate. Dakle, u ovom digitalnom dobu građanskog novinarstva, u kojem je svatko vlastiti urednik i onaj koji upravlja širenjem informacija, koje su odgovornosti građana?
ANANT: Mislim da čitatelji moraju biti vrlo svjesni toga. Kad dijele novosti, kad čitaju novosti, moraju uložiti dodatni napor kako bi izašli iz programiranih sadržaja vijesti i tražiti druga gledišta.
NA: No to se neće dogoditi samo od sebe. Što novinarska struka može učiniti da educira javnost i njeguje profesionalnost i integritet koje novinarstvo mora pružiti?
ANANT: Mislim da se to događa. Već postoji snažna svijest o lažnim vijestima. Ljudi uviđaju da ne mogu vjerovati svemu što pročitaju na WhatsAppu. Zatim imate platforme poput Googlea i Facebooka koje ulažu u ideju educiranja čitatelja o provjerljivim vjerodostojnim izvorima. Radio sam s Googleom i Facebookom na onome što oni nazivaju “The Trust Project” (https://thetrustproject.org/trusted-journalism/), a koji stavlja plavu kvačicu na provjerene članke. Dakle, ako članak objavi neki anonimni korisnik, čitatelju se barem stavi do znanja da ne postoji nitko tko polaže pravo vlasništva nad tim sadržajem i da bi članak mogao biti motiviran. Postoje televizijske emisije u udarno vrijeme koje se bave vijestima koje su postale viralne, ali razdvajaju ono što je doista istinito od onog lažnog.
Kao roditelj, također smatram da s razvijanjem kritičkih vještina, poput uvoda u prihvaćanje onih s kojima se ne slažete, treba započeti zarana – na dječjem te kasnije školskom igralištu. Mislim da ovo nije lako, no nastojanje postoji. Iako, vjerujem da je u konačnici vaša odgovornost odlučiti kakvo novinarstvo želite pratiti.
NA: Novinarstvo kao profesija gubi na vjerodostojnosti zbog optužbi za pristranost i podmićivanje. Novinarska struka nema univerzalni etički kodeks kakav se liječnici i pravnici obvezuju slijediti. Kako osiguravate da se vaši izvjestitelji pridržavaju visokih standarda o kojima smo govorili?
ANANT: Ne, nemamo institucionalnu zakletvu. To zaista ovisi o svakoj grupaciji. No u Indian Expressu imamo šestomjesečnu obuku u kojoj iskrenost, integritet i etika zauzimaju istaknuto mjesto. Namjera koja stoji iza našeg etičkog kodeksa jest pronaći istinu, ispravno utvrditi činjenice i istražiti sve strane priče. Pozvati na odgovornost koga god treba pozvati na odgovornost, dajući pritom dovoljno vremena (obično 48 sati) da osoba odgovori. Ne senzacionaliziraj. Budi nepristran. Ideja nije nekoga poniziti. Ideja je iznijeti činjenice. A onda je posao vladinog aparata, policije i nadzornih tijela da poduzmu odgovarajuće mjere.
Mi od vijesti ne radimo biznis… mi smo u novinarskom poslu. Kažemo drugima što nije u redu i tražimo od njih da vjeruju da je ono što smo napisali nepristrano i točno. Stoga je bolje da se držimo istih standarda kao što to zahtijevamo od drugih. Zbog toga imamo urednika koji ispravlja naše pogreške, a mi ih shvaćamo vrlo, vrlo ozbiljno.
NA: Ovo bi mogla biti vizija novinarstva kakvo bi trebalo biti …
ANANT: Da, naravno. Potraga za istinom, ideja da je to ono što biste trebali znati, a ovdje su svi aspekti toga. Ako to činite dosljedno, kroz dovoljno dugo vremena, nadamo se i molimo da ćete biti prepoznati kao tvrtka ili brand kojem se vjeruje – dovoljno da se privuče publika koja to traži. I ta će publika, usprkos svim lažnim vijestima, nastaviti rasti; oni koji žele razumjeti sve aspekte i cijene golem trud koji je uložen u sve aspekte te potrage. I ja to doživljavam optimistično, kao priliku. Jer postoje ljudi poput vas koji su razočarani i očekuju od novina više standarde nego većina. Nemaju druge opcije osim da dođu u novinarske institucije poput nas. I Expressov rast tiskanih i digitalnih proizvoda u posljednjih osam godina vrlo je ohrabrujuće svjedočanstvo ovog trenda. To je ono što nas čini marljivima i potiče da radimo još predanije, pokrećući ciklus vrline. Barem se nadam da je tako.
Autor: Manjula Nanavati
S engleskog prevela: Helena Marković
