Treba zanemariti ono što je nadohvat ruke, a to nije uvijek lako. Nisam sigurna je li to i najbolji put jer tako često mučimo sami sebe. Ali ja uživam u tome… Čini mi se da život ne postoji kako bi bio udoban i lagodan…
Maryam Mirzakhani prva je i jedina žena koja je dobila najprestižniju matematičku nagradu, Fieldsovu medalju, takozvanog “matematičkog Nobela”, koji se od 1936. dodjeljuje svake četiri godine matematičarima mlađima od četrdeset godina. Dobila ju je 2014., u trideset i sedmoj godini, za rad na složenoj geometriji i hiperboličkim sustavima. O njezinom radu na geometriji i dinamici zakrivljenih površina govori se kao o onom koji bi mogao dati velik doprinos fizici i to u dijelu koji se bavi postankom svemira, ali i drugim granama matematike na području prostih brojeva, kriptografije, topologije, kombinatorike…
Kad joj je stigla obavijest od predsjednika Međunarodne matematičke unije o dodjeli Fieldsove medalje, pomislila je da joj je korisnički račun hakiran. Uvjerivši se da je zaista dobitnica nagrade, kolegama je rekla da je to čudi jer da postoje drugi koji to više zaslužuju. Napokon smo znali nešto što ona nije – nisu postojali ti drugi, komentirala je njezina kolegica Eleny Ionel sa Sveučilišta Stanford.
Maryam je rođena 3. svibnja 1977. u Teheranu. Sa sestrom i dvoje braće odrastala je u obitelji koja je djecu poticala da u izboru zvanja slijede svoje srce. Čitajući sve knjige koje bi joj došle pod ruku, Maryam je maštala o tome da postane spisateljica. Posebno su je fascinirale biografije izuzetnih žena – Marie Curie, Helen Keller, a voljela je i knjigu Žudnja za životom Irvinga Stonea o Van Goghovu životu.
Iako joj je učiteljica u šestom razredu rekla da nije previše talentirana za matematiku, što je još više učvrstilo njezinu ljubav prema književnosti, priča koju joj je ispričao brat o dječaku Gaussu1 i njegovom brzom rješenju zbroja brojeva od 1 do 100, okrenula je smjer njezinih aspiracija na put matematike koji se uskoro pokazao kao njezina vokacija. Tada sam prvi put osjetila užitak u ljepoti rješenja premda ga sama nisam znala naći.
Poslije će o tome govoriti kao o aha trenutku – onom trenutku kad čovjek otkrije nešto i uživa u tom otkriću. Uspoređivala je to s osjećajem kad se popnemo na vrh planine i vidimo ono što do tada nismo mogli vidjeti. Ali većinu vremena rješavanje matematičkih problema za mene je kao da idem na planinarenje bez predodžbe o tome gdje je planinski vrh na koji se treba popeti.
Probleme kojima se bavila obično je skicirala na velikim listovima papira, provodeći sate i sate nad tim crtežima i razmišljajuću o njima, tako da je njezina trogodišnja kći mislila da mama crta. Njezin suprug Jan Vondrak, češki matematičar, također profesor na Sveučilištu Stanford, govorio je da ne razumije njezin način rada, ali ga je objašnjavao time da su problemi na kojima Maryam radi toliko apstraktni i kompleksni da ne može raditi logičke korake jedan za drugim, već mora raditi velike skokove.
Uspoređujući književnost, svoju prvu ljubav, s matematikom, znala je reći da je promišljanje o matematičkom problemu nalik skiciranju likova u romanu. Kad pisac dovrši djelo, dobije potpuno drukčiji lik nego što ga je na početku zamislio.
U stručnim krugovima ostala je zapamćena po iznimnoj matematičkoj imaginaciji te kreativnom pristupu u rješavanju matematičkih problema. Sama je sebe opisivala kao sporog matematičara i za razliku od nekih koji rješavaju probleme briljantnom brzinom, znala je mjesecima promišljati o istoj stvari. Ono što Maryam naziva sporošću, oni koji su je poznavali nazivali su dubinom njezinog uranjanja u bit problema. O nekim je problemima razmišljala više od desetljeća. I još uvijek ne znam što s njima, govorila je. No to nikad nije pokolebalo njezin čvrst karakter da odustane.
Isti pristup kao u matematici, ustrajan i predan, imala je i u drugim područjima života. Njezin karakter možda je najbolje opisao njezin suprug prisjećajući se njihova zajedničkog trčanja: Ona nikada ne usporava. Nakon pola sata trčanja ja bih posustao, bio sam gotov. Ona bi još uvijek trčala istim tempom.
Njezin talent za matematiku pokazao se 1994. godine kada je kao sedamnaestogodišnjakinja osvojila zlatnu medalju na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi. Bila je prva djevojka koja je pobijedila na tom natjecanju. Da to nije bilo slučajno, bilo je jasno već sljedeće godine kada je ponovno osvojila zlatnu medalju.
Studirala je na Tehničkom fakultetu Sveučilišta Sharif u Teheranu gdje je i diplomirala 1999. godine. Iste godine odlazi na američko Sveučilište Harvard gdje 2004. godine brani doktorat na temu hiperboličkih površina. Na Harvardu se izdvajala svojom odlučnošću i neumornim pitanjima, unatoč jezičnoj barijeri. Zasipala je profesore s pitanjima na engleskom, a zabilješke je radila na farsiju. Njezina doktorska disertacija je remek-djelo u kojem je riješila dva dugotrajna problema. Rješenje bilo kojeg od njih bilo bi vrijedno pažnje, prema Bensonu Farbu, matematičaru sa Sveučilišta u Chicagu, no ona je povezala ta dva problema u tezu koju se opisuje kao “uistinu spektakularnu”. Objavljena je u tri vrhunska matematička časopisa.
Nakon toga je radila na Sveučilištu Princeton kao asistentica, a s trideset i jednom godinom postala je redovni profesor na Stanfordu. Među kolegama je bila omiljena zbog svoje jednostavnosti, skromnosti i upornosti. Maryam je nepretenciozna i otvorena osoba koja skromnost sjedinjuje s neustrašivom ambicijom kada je u pitanju matematika, rekao je njezin mentor na doktoratu, harvardski profesor Curtis McMullen. I sam dobitnik Fieldsove medalje 1998. godine, McMullen je bio zapanjen njezinom smionom imaginacijom koja se širila u predjele koji mnogima ostaju nedostižni: Došla bi u moj ured i opisala zamišljenu sliku onoga što bi se moglo zbivati. Na kraju bi me upitala bi li to moglo biti tako, a ja sam uvijek bio polaskan što je mislila da ću znati. Dr. Peter Sarnak, njezin kolega sa Sveučilišta Princeton, za nju je rekao: Ne samo da je riješila mnoge probleme, već je u rješavanju razvila alate kojima se sada drugi koriste.
Predsjednik Sveučilišta Stanford, prof. Marc Tessier-Lavigne, rekao je da je sve hvale i nagrade primala samo u nadi da bi to moglo druge ohrabriti da slijede njezin put. Njezin kolega s matematičkog odjela Stanforda, prof. Persi Diaconis, opisao je njezin rad s neobičnim, apstraktnim oblicima kao nešto što nadilazi moć zamišljanja, dodavši: To je Maryamin svijet. Govorila je: Volim prelaziti zamišljene granice koje ljudi postavljaju između različitih područja – to je pravo osvježenje.
Maryam Mirzakhani posebno je uspješno surađivala s Alexom Eskinom sa Sveučilišta u Chicagu na matematičkom izazovu s kojim su se fizičari bavili cijelo stoljeće, a to je pitanje putanje biljarske kugle oko poligonalnog stola. Istraživanje tog naizgled jednostavnog problema dovelo je do studije od preko dvjesto stranica koja je, kada je objavljena 2013. godine, nazvana “početkom nove ere” u matematici i “titanskim radom”. Eskin je rekao da se dovršetak zajedničkog projekta može zahvaliti njezinom optimizmu i upornosti. Povremeno je bilo zastoja i problema, ali ona nikada nije paničarila… Vrlo je optimistična i to je zarazno; kad radite s njom, osjećate da imate puno bolje izglede za rješavanje problema koji se u početku čine beznadnima.
Nije bila cijenjena samo kao matematičarka, već i kao čovjek. Njezina prijateljica iz djetinjstva rekla je da je bila toliko snažna ličnost da su se svi u njezinom društvu osjećali snažnijima i sposobnijima nego što su možda zaista bili. Ugodnog glasa i mirnih sivo-plavih očiju odisala je istodobno snažnim samopouzdanjem i skromnošću, zaključivali su oni koji su je poznavali.
Pamtit ću ljepotu i snagu njezine osobnosti koja me mogla inspirirati čak i pred sam kraj, kad je već bila toliko razdirana bolovima da se nije mogla ni nasmijati, rekao je njezin mlađi kolega Alex Wright, kojemu je dala savjet: Znaj što želiš i ne daj se ometati. I u posljednjim mjesecima života nalazila je vremena za duge razgovore o matematici i obitelji. Iako teško bolesna, Maryam se osjećala sretnom. Govorila je da je rođena u obitelji punoj ljubavi, a da to nisu svi imali.
Maryam Mirzakhani preminula je 14. srpnja 2017. u četrdesetoj godini života od karcinoma dojke koji se proširio na kosti.
Ralph L. Cohen, profesor matematike sa Stanforda, istaknuo je: Ne samo da je bila briljantna i nepokolebljiva istraživačica, već je bila i izvrstan predavač i izvanredna savjetnica. Maryam je utjelovljivala ono što bi matematičar ili znanstvenik trebao biti: rješavati probleme koji nisu riješeni ili razumjeti nešto što prije nije bilo shvaćeno. To je kod nje bilo potaknuto dubokom intelektualnom znatiželjom, uz radost i zadovoljstvo svakim djelićem uspjeha. Maryam je bila briljantnog intelekta, a bila je i divna osoba.
U njezinu je čast londonska Edukacijska fondacija “Perzija” utemeljila Stipendiju Mirzakhani za žene.2 Dobiti je mogu govornice perzijskog jezika bilo koje dobi i državljanstva upisane na magistarske ili doktorske studije STEM3 na Sveučilištu u Londonu.
Ljepota matematike pokazuje se samo upornima. Treba uložiti energiju i napor da bi se uvidjela njezina ljepota. Bez toga može izgledati besmisleno i hladno, govorila je. Mogli bismo dodati da isti pristup vrijedi i za sve ostalo u životu, što je ona dobro znala.
Iako će Maryam Mirzakhani ostati najbolje upamćena po matematičkim probojima, njezin je suprug rekao: Težila je izvrsnosti, neovisno o matematici, i po tome je pamtimo.
1 Od anegdota o poznatim matematičarima možda je najčešće prepričavana ona o velikom matematičaru Karlu Friedrichu Gaussu iz njegova djetinjstva: Jednom zgodom učitelj dade učenicima zadatak da izračunaju zbroj prvih stotinu prirodnih brojeva. Očekivao je da će ga djeca, zadubljena u rješavanje, neko vrijeme ostaviti na miru. No, nemalo se iznenadio kada je već nakon nekoliko trenutaka mali Gauss javio točan rezultat. A tek je rješenje na učitelja ostavilo snažan dojam! Gauss je brojeve združivao u parove: prvi s posljednjim, drugi s pretposljednjim i tako dalje redom. Takvih je parova 50: (1 + 100) + (2 + 99) + (3 + 98) + … + (49 + 52) + (50 + 51). Budući da je zbroj svih članova u paru 101, konačan je rezultat: 50 x 101 = 5050.
2 https://www.persia.education/
3 Science, Technology, Engineering and Mathematics – znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika.
Autor: Marta Mihičić
