CIP_Pustinja1Lice Zemlje neprestano se mijenja. Tijekom dugih vremenskih razdoblja pustinje su se povećavale i smanjivale i danas čine jednu trećinu Zemljinog kopna. Na njihovo širenje utječu promjene globalnih ili lokalnih klimatskih ciklusa praćene dugim razdobljima suša i pješčanih oluja. No, u posljednjim desetljećima na širenje pustinja sve izrazitije utječu i ljudi – krčenjem šuma, pretje­ranom ispašom, manjkavim navodnjavanjem, ili njegovim potpunim izostankom, zapuštanjem plodnih oaza te neprikladnom obradom tla, što sve iscrpljuje tlo stvarajući uvjete za širenje pustinja. Širenje pojedinih pustinja redovito se prati, a u slučaju Sahare, ove najveće od svih pustinja, praćenje se zbog golemog prostranstva obavlja satelitski. Tako je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, po završetku jednog od istraživanja, zabilježeno da se na području središnje sudanske pokrajine Kordofan pustinja u sedamnaest godina proširila za devedeset do sto kilometara, što iznosi pet do šest kilo­metara godišnje. Na drugom kraju svijetu, širenje pustinje Gobi rastući je problem za Kinu i njenih 1,26 milijardi stanovnika.

Ukoliko bi se uvjeti širenja pustinja nastavili line­arno na ovaj način, procjenjuje se da bi za petnaestak godina u Južnoj Americi nestalo dvije petine, a u Aziji jedna trećina plodnog tla.

Znanstvenici, gospodarstvenici, obični ljudi diljem svijeta tragaju za mogućim metodama sprečavanja šire­nja pustinja. Među najvažnijim mjerama su po­šumljavanje, sadnja zaštitnih pojaseva, travnjaka i stabala radi zaštite od vjetrova, pretjeranog isparavanja i erozije, te gradnja umjetnih prepreka poput nasipa i zidova.

Razmišljanja o mjerama zaštite od širenja pustinja ne pripadaju samo našem vremenu. Danas pustinjska područja oko rijeke Nil bila su u vrijeme faraona bujna i plodna tla s vrtovima bogatim voćem i cvijećem, ribnja­cima i umjetnim jezerima. Pijesak Sahare bio je poti­snut daleko od obala Nila, a mineralima bogat pijesak oaza navodnjavanjem su održavali plodnim. Poštivali su neobičnu ljepotu i snagu pustinja, ali je i neumorno nadzirali i obuzdavali. Tko zna, možda je tajna upravo u tom međuodnosu.

Autor: Nada Krivokuća