Racionalist Francis Bacon u eseju O smrti obrazlaže da je strah od smrti nerazuman jer da smrt strašnijom čini sve ono što je prati nego što ona sama po sebi jest. Argumentira da je prirodno umrijeti kao i biti rođen, da se strahovanjem ništa ne postiže te da je stoga treba mirno prihvatiti. Svoje argumente pojačava i potkrjepljuje odgovarajućim usporedbama te primjerima rimskih careva koji su dostojanstveno dočekali smrt.
Današnji svijet suočen je sa sveobuhvatnom krizom koja protresa njegove temelje. No, sve civilizacije prošlosti imale su svoje uspone i padove popraćene krizama. Kriza označava prekretnicu i promjenu, a povezana je sa strahom od neizvjesnosti, s patnjom i gubitkom. Za prebroditi krizu potrebno je strpljenjem i ustrajnošću stvoriti stabilno uporište. Stabilnost, koju prate smirenost, imaginacija, kreativnost i inicijativa, jamči izlaz iz krize te promjenu na bolje.
Javni, politički i moralni sukob filozofa i sofista, pod drugačijim nazivima, ali u gotovo nepromijenjenim okolnostima, ponavlja se tijekom povijesti. S jedne strane postojali su sofisti kojima je znanje služilo samo uvjeravanju, a s druge strane postojali su filozofi koji su djelovali prema vlastitoj savjesti i uvjerenju te budili u drugima uspavane vrline kako bi ih učinili boljima.