Priređeno prema: Cambi, Nenad, Glava Sokrata iz zbirke Brangwyn u Arheološkome muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, sv. 104, Split, 2011., str. 209-226, http://split-online.info/hrvatska/hrvatska/dioklecijan-se-vratio-u-split/, i http://www.frankbrangwyn.org/dec%20arts.html

Šetajući Venecijom početkom prošlog stoljeća, venecijanski profesor Antonio Fradeletto zamijetio je neobičan prizor. Na pramcu ribarskog čamca zapazio je veliku kamenu glavu nadnaravne veličine koja je predstavljala starijeg ćelavog muškarca, duge brade i brkova. Glava je ribaru služila kao sidro pa je na tjemenu imala očigledno naknadno ugrađen željezni kolut kroz koji se provlačio konopac ili lanac. Profesoru Fradelettu glava se neobično svidjela pa ju je otkupio i postavio kao ukras u vrt svoje kuće u Veneciji. Međutim, puto­vanje kamene glave tu se ne zaustavlja. Naime, Sir Frank Brangwyn, britanski umjetnik i dizajner, sprijateljio se s profesorom Fradelettom za vrijeme svojih boravaka u Veneciji, te je i njemu za oko zapela ova neobična glava. Naposljetku je glava dospjela u Sir Brangwynov posjed kao dio honorara za uređenje Britanskog paviljona na Venecijanskoj izložbi (budući Venecijanski umjetnički bijenale) 1907. godine. Sir Brangwyn smjestio ju je u vrt svoje kuće u Sussexu. Nakon njegove smrti kuća i kamena glava prelaze u vlasništvo njegova asistenta Crosbyja Cooka, da bi je na kraju naslijedila Cookova kći, Diana de Vere Cole. Ona će je uz dokumentaciju, u kojoj se navodi pretpostavka da je bila dekor Dioklecijanove palače, ponuditi muzeju Ashmolean u Oxfordu. No Michael Vickers, ugledni stručnjak ovog muzeja za antiku, smatrao je primjerenijim da se kamena glava vrati tamo otkud je i potekla. Tako je glava ponuđena Arheološkom muzeju u Splitu koji je 2010. godine i otkupljuje.

Fradeletto i Sir Brangwyn, kao i kasniji stručnjaci, slažu se da glava prikazuje lik Sokrata te da pripada tzv. tipu B1. Tip B Sokratova portreta izradio je Lizip (oko 320. g. pr.Kr.) prema svojoj imagi­naciji velikog filozofa. Prikazao ga je s uobičajenim silenskim atributima, ali dostojanstvenog, kako je smatrao da priliči toj značajnoj povijesnoj osobi. Ovdje je riječ o kasnorimskoj kopiji iz IV. stoljeća, težine trideset kilograma, koja je jednom pripadala kipu visokom približno dva metra, za koji se pretpostavlja da je ukrašavao Dioklecijanovu palaču. Da je Sokrat sa svojim moralnim učenjem bio omiljen lik čak i u kršćanskom razdoblju, svjedoči nekoliko portreta pronađenih na tlu Hrvatske, koji se čuvaju u arheološkim muzejima u Zadru, Zagrebu i Splitu.

Ovdje ujedno, zasad, i staje neobičan put kamene glave – od sidra jedne ribarice preko ukrasa engleskog vrta do veoma važnog muzejskog eksponata koji prikazuje lik slavnog filozofa.

Autor: Hana Lencović