Sustav špilja Cueva de las Manos nalazi se u zabačenom dijelu Patagonije, u argentinskoj pokrajini Santa Cruz, 163 km južno od grada Perito Moreno.
Rijeka Pinturas usjekla je tu dubok pitoreskni klanac s visokim liticama. Do sustava špilja vodi samo makadamski put, a jedna od njih izuzetno je nalazište pećinske umjetnosti. Najslavnija je po prapovijesnim slikarijama ruku, starima od 13 000 do 9000 godina, po kojima je i dobila ime Cueva de las Manos, tj. Špilja ruku.
Oko ulaza u špilju oslikani su prikazi ljudskih ruku, što na udaljenosti od nekoliko metara djeluje poput čipke u narančastim, crvenim i žutim nijansama.
Podaci o starosti crteža dobiveni su radiougljičnim datiranjem, odnosno određivanjem starosti radioaktivnog ugljikova izotopa 14C u cjevastim kostima koje su se koristile za nanošenje boje na zidove. Crteži ruku podsjećaju na negative okružene bojom. Većinom su to prikazi lijeve ruke, zbog čega se pretpostavlja da su slikari u desnoj držali cijev za prskanje boje. Većina ocrtanih ruku odgovara veličini ruke trinaestogodišnjeg djeteta, zbog čega se povezuju s ceremonijama inicijacije.
U unutrašnjosti stjenovite litice nalazi se pet skupina špiljske umjetnosti. Kasnije nastale slike često su nanošene na one iz ranijih perioda. Crvene točkice na stropovima vjerojatno su dobivene potapanjem lovačkih bola u boju, a potom su ih bacali prema stropu. Boje su izrađivali od prirodnih mineralnih pigmenata: željeznog oksida crvene i ljubičaste boje, bijelog kaolina, žutog jarosita i crnog oksida mangana koje su mrvili i miješali s nekim nepoznatim nam vezivnim materijalom.
Osim ruku, tu su i prikazi ljudskih bića, gvanaka, nandua, mačaka i drugih životinja, geometrijskih oblika, cik-cak uzoraka, prikazi Sunca i lova. Gvanako je vrsta lame koja je još uvijek česta na tom prostoru, a nandu je južnoamerička ptica trkačica i trenutno najveća američka ptica.
Slike prikazuju i običaje najstarijih patagonskih lovaca i njihove lovačke tehnike, kao što je lov opkoljenih životinja, lov u zasjedi i upotreba oružja poput bola. U tim scenama ljudski i životinjski likovi prikazani su izuzetno dinamično i prirodno. Najstarije slike prikazuju lovce sakupljače, a apstraktni crteži, kojih je manje, nastali su kasnije. Slične slike, iako u manjem broju, mogu se naći i u obližnjim špiljama.
Ljudi koji su ih naslikali vjerojatno su preci naroda kulture Tehuelche, lovaca sakupljača koji se ondje javljaju oko 700. godine, a koje su zatekli europski osvajači u XIX. stoljeću. Dolaskom Europljana taj je narod praktički istrijebljen.
Špilja ruku izuzetna je po vremenskom kontinuitetu i ljepoti. Povoljne atmosferske prilike, kao što su izuzetno niska vlažnost zraka i postojani kameni zidovi bez prodora vode, doprinijele su izvanrednoj očuvanosti crteža.
Neosporna je autentičnost crteža. Do sada nisu rađene nikakve restauracije, a arheološka iskapanja bila su minimalna, uglavnom s ciljem datiranja nalazišta.
Cueva de las Manos upisana je 1999. godine na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine kao “dokaz prvih ljudskih društava Južne Amerike”.
Autor: Vesna Perhat[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
