Važan dio drevne grčke kulture još od VII. st. pr. Kr. bio je simpozij (grč. sympósion – gozba sa zdravicama). Dok danas ta riječ označava susret stručnjaka koji raspravljaju o određenoj temi, nekada je simpozij bio način druženja koji je uz zabavu, glazbu i ples, uključivao i razgovor o različitim temama. Raspravljalo se o filozofiji, ljubavi, poeziji, glazbi, politici, mitovima, kao i o životnim problemima. Recitirale su se pjesme i pjevale himne u čast bogovima. Simpozij se također održavao i kao natjecanje u retorici.

Obilje informacija o simpoziju prenose nam grčka i etrurska umjetnost s oslikanih vaza i vrčeva, a od književnih djela imena Simpozij najpoznatiji su Platonov i Ksenofontov Simpozij.

Postojala su određena pravila ponašanja na simpoziju: vođenje privatnih razgovora smatralo se neprimjerenim, jer je to bilo suprotno onome što je simpozij naglašavao – zajednički dijalog. Svaka je osoba bila odgovorna da njezin govor bude izrečen pred svima i s pravom mjerom.

Za vrijeme simpozija služilo se vino za zdravice. Miješalo se s vodom, obično u omjeru jedan prema tri, odnosno tri puta više vode nego vina. Ispijanje čistog vina smatralo se lošom navikom. Atenski pjesnik Eubul u fragmentu za predstavu Semele ili Dioniz iz 375. g. pr. Kr. piše kako su tri čaše (kylix) idealna količina vina za jedan simpozij: Jedna za zdravlje, ona se ispija prva; druga za užitak i treća za odlazak na spavanje.

Priredila: Sofija Stepanovska