Da je grad Krk riznica bogata mnogobrojnim nalazištima, Krčani su se još jednom osvjedočili krajem 2010. godine. Naime, prilikom rekonstrukcije svoje kuće, Krčanin Robert Rist naišao je na neočekivano otkriće. U želji da nalaz ugleda svjetlo dana i obogati turističku i kulturnu ponudu grada, prijavio ga je nadležnim institucijama.

VENERIN HRAM_L Apsida VENERIN HRAM_L Uredjenje1 VENERIN HRAM_L Iskapanje VENERIN HRAM_L Uredjenje3Razgovarali smo s gospodinom Ninom Novakom, arheologom i konzervatorom iz Krka, kako bismo doznali o kakvom je nalazu riječ.

Što ste zatekli po dolasku na mjesto ovog nalaza?

Pronađen je začeljni zid objekta u pravokutnoj formi, širok šezdeset centimetara, što je klasična dimenzija antičkih zidova. U njega su upi­sane mala plitka eksedra i apsida. Pored toga smo pronašli i fragmente keramike te freske u tragovima.

Iznijeli ste pretpostavku da je riječ o Venerinom hramu. Koji su argumenti za to?

Način gradnje ide u prilog toj pretpostavci jer se radi o rimskom opusu zidanja, odnosno o kamenu koji je lijepo složen u redove. U središtu apside pronađen je bazament za kojeg pretpostavljamo da je bio postolje na kojem je stajao kip božanstva. Sljedeći argument je orijentacija ove građevine koja je suprotna od orijentacije crkvi. Crkve su, u najvećem broju slučajeva, orijentirane prema istoku što znači da se mi, prolazeći crkvom, krećemo od zapada prema istoku. Ovaj objekt je orijentiran prema zapadu, kao i ostali rimski hramovi.

Materijal pronađen u toj pro­storiji je također indikativan, a to su već spomenuti ostaci antičke kera­mike kao i mali fragmenti fre­sko-slikarstva što su argumenti da se radi o antičkom ambijentu.

Postoje li protuargumenti za Vašu pretpostavku?

Da, postoje. Intelektualac iz crkvenih krugova, gospodin Franjo Veršić, pretpostavlja da je pronađeni nalaz zapravo crkva sv. Ane na Malim vratima. To argumentira povijesnim dokumentima iz XIV. stoljeća koji spominju navedenu crkvu, iako neki stariji izvori govore da se ta crkvica nalazila pedeset metara sjevernije. No, nije rijedak slučaj da se ponekad ispod crkve “sakrije” antička prostorija te je moguće da je tu bila crkva.

No, vrlo ozbiljan argument u prilog Venerinom hramu jest vodostaj mora koji se i danas u toj prostoriji digne na šezdeset do sedamdeset centimetara pa čak i na jedan metar, tako da možete plivati s jednog kraja na drugi. Ovo ukazuje na to da je objekt daleko starijeg postanja nego što je to XIII. odnosno XV. stoljeće i da bi to zaista mogao biti Venerin hram iz I. st. pr.Kr.

Spominjete prozorčić kroz koji su se mogli ostavljati žrtveni darovi božanstvu. O čemu se zapravo radi?

Radi se o tome da minijaturni pobočni prostori obostrano uz apsi­du naizgled nemaju neku svrhu, s njima nije moguća komunikacija, a nešto kao da je tu bilo, kao da nešto nedostaje. Ja sam se usudio pretpostaviti način na koji su ove prostorije mogle biti funkcio­nal­ne. U višim zonama apside, danas destruiranim, može se pretpostaviti manji otvor, nešto poput uzidanog relikvijarija koji je mogao služiti za obavljanje religijskih obreda.

Vašu pretpostavku potkrepljuje i jedan zapis u kamenu, pronađen prije dvadeset pet godina u blizini ove lokacije. Recite nam nešto o tome.

Zapis, koji se danas čuva u galeriji Fortis, govori o tome da dva gradska magistra, upravitelja, rekonstruiraju i ponovo grade Venerin hram. Natpis datira iz I. st. pr.Kr.

VENERIN HRAM_P Uredjenje2Ako ga ponovno grade, to znači da je bio porušen. Imate li kakvih spoznaja o tome?

Niti jednom riječju ne spominju zašto ga ponovo grade, je li srušen u potresu, kao što to obično bude, ili se srušio od starosti. Oni o tome šute. Ja sam pokušao dati odgovor koji kaže da je bio uništen u Rimskom građanskom ratu, u sukobu Cezara i Pompeja. Pretpostavljam da su ga Pompejevci uništili kako bi se osvetili Cezaru jer je Cezar Veneru proglasio praroditeljicom svoje loze, pramajkom Julijevaca, te ju je prisvojio kao Veneru Genetrix. Pompejevci su mu ovim činom možda htjeli poručiti: “Ne može tako, Venera je naše zajedničko božanstvo.”

Pronašli smo podatak da Vene­rinih hramova ima svega desetak, a od toga čak tri u Hrvatskoj: u Splitu, u sklopu Dioklecijanove palače, na Brijunima i ovaj o kojem govorimo. Znate li možda za još koji?

Venera je službena rimska božica ljubavi, no svi narodi imaju svoju božicu ljubavi, ili domaćeg porijekla ili u obliku sinkretizma službenog i domaćeg božanstva. Moguće je da hramova posvećenih službenoj, rimskoj Veneri zaista ima svega desetak, ali građevina posvećenih domaćem božanstvu ljubavi koje je preuzelo atribute službenog ima zasigurno puno više. Jedno od takvih je i Venera Anzotika, liburnsko božanstvo, te je vrlo vjerojatno da su postojali njeni hramovi u Zadru i Ninu.

Kako je zaštićen ovaj nalaz i kako se njegovi ostaci mogu pogledati?

Ostaci objekta prekriveni su nepro­bojnim, odlično osvijetljenim staklom po projektu arhitekta Kocijana. Iznad toga nalazi se trgovina odjeće u vlasništvu obitelji Rist te zapravo svatko tko uđe u nju ulazi u hram, šeće njegovim začeljem gdje se nala­zi apsida i gdje je stajao kip.

Prapovijest otoka Krka seže barem tri tisuće godina u povijest, od Liburna preko antike, kasne antike, srednjeg vijeka i tako dalje. Mnogo je važnih nalazišta već pronađeno i opisano, mnoga su još zatrpana ispod temelja nečijih domova. Tako se na primjer još uvijek ne zna gdje se nalazio Forum. No, kockice mozaika se i ovim vrijednim otkrićem ipak polako slažu.

Zahvaljujemo na suradnji gospo­dinu Nini Novaku i gospodinu Damjanu Ristu.

Autor: Marta Mihičić[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]