Tarkvinija, etruščanski grad oko sto kilometara sjeverozapadno od Rima, smještena je na pitomim brdima Lacija s pogledom na Tirensko more, od kojeg je udaljena otprilike sedam kilometara. Od 2004. godine nalazi se na UNESCO-ovom popisu svjetske kulturne baštine.

Od tog najznačajnijeg etruščanskog grada danas je malo toga sačuvano: ostaci najvećeg poznatog etruščanskog hrama nazvani Ara della Regina i tragovi starih etruščanskih zidova koji se mogu pratiti u dužini od oko osam kilometara. Ono što je uskrsnulo ovaj gradić u XVIII. stoljeću i učinilo ga nezaobilaznim u proučavanju etruščanske povijesti i kulture njegova je nekropola na obližnjem brdu Monterozzi. Dosad je tamo pronađeno oko 6000 grobnica uklesanih u stijene. Većina njih je izgrađena u obliku grobne komore i namijenjena jednom paru. U odnosu na ostale etruščanske nekropole, tarkvinijska je značajna po dvjesto oslikanih grobnica, na kojima se najčešće pojavljuju motivi iz mitologije, simboli, prikazi ceremonija i svakodnevnog života. Zahvaljujući njima omogućen je uvid u religijska uvjerenja Etruščana te neke aspekte njihovog svakodnevnog života. Najstarije oslikane grobnice potječu iz VII. st. pr. Kr.

Tarkvinija, grob 2013.

Otvaranje grobnice u Tarkviniji 2013. Prva koja je nakon 30 godina pronađena netaknuta.

Ćupovi

Ćupovi

Obredni darovi

Obredni darovi

Posljednje značajno otkriće u Tarkviniji predstavlja grobnica pronađena 2013. godine, za koju se procjenjuje da je izgrađena oko 600. g. pr. Kr. Riječ je o maloj grobnici promjera dva metra, ali značajnoj po tome što je to prva grobnica koja je nakon trideset godina pronađena netaknuta. Bila je zatvorena kamenim blokom. S lijeve i desne strane od ulaza u grobnicu nalazio se kameni odar na kojem su bili položeni posmrtni ostaci dviju osoba: s lijeve je strane pronađen kostur jedne osobe uz koju je položeno koplje, a s desne strane kremirani ostaci druge osobe. Također su pronađene vaze, brončano posuđe i ćupovi. Otkriće je odmah pobudilo brojne pretpostavke. Budući da je grobnica pronađena nedaleko od tzv. Kraljičine grobnice, dovedena je u vezu s kraljevskom obitelji te se pretpostavilo da se možda radi o otkriću grobnice Tarkvinija Prisca, petog rimskog kralja, odnosno da je riječ o etruščanskom princu i njegovoj ženi.

Etruščanski su pisani dokumenti još uvijek nijemi jer nam njihov jezik predstavlja nepoznanicu. Bogato ukrašene grobnice rasvijetlile su nam sve što o njima znamo. U tom kontekstu, otkriće posljednje grobnice u nekropoli Tarkvinije predstavlja korak dalje u rekonstrukciji njihove tradicije.

Priredila: Ana Hanđal