Taxila je grčki naziv za Takshasilu, (sanskrt) odnosno Takkasilu (pali), grad čije se ruševine nalaze tridesetak kilometara od Islamabada u današnjem Pakistanu. Grad je bio obrazovno središte tijekom više stoljeća, tamo se dolazilo stjecati znanje još prije Buddhe, a u punom je procvatu bio od V. do II. stoljeća prije Krista. Ime je dobio prema prvom vladaru Taksi, nećaku legendarnog Rame iz Ramajane, što samo po sebi govori o njegovoj drevnosti.
Taxila je bila sjedište vedske učenosti, a smatra se i da je upravo ovdje maha-yana budizam dobio svoj oblik. Tu su uz veliku podršku kralja Ašoke budističke sutre prevođene na kineski jezik, a grad se često spominje u starim kineskim zapisima kao Chu Ch’a-shi-lo. U budističkoj priči Bhimasena Jataka govori se da se u Taxili izučavalo tri Vede i osamna-est grana znanja. U njenim su se školama proučavali medicina, pravo, književnost, gramatika različitih jezika, astronomija, astro-logija, glazba i ples. Stjecala su se umijeća u lovu, streličarstvu i vojnim tehnikama. Među najpoznatijim učenicima iz Taxile bili su Panini, pisac sanskrtske gramatike, i slavni liječnici Charaka, autor ajurvedskog teksta Charaka Samitha i Jivaka, za kojeg budistička tradicija navodi da je liječio samog Buddhu. Kautilya, savjetnik cara Chandragupte Maurye, utemeljitelja Maurijskog carstva, svoju je raspravu o upravljanju državom (Artha Shastra) sastavio u Taxili.
Taxila je bila živo stjecište mnogih kultura, jezika i religija, u njoj su zajedno živjeli Grci, Baktrijci, Iranci, Indijci, Skiti i drugi. Grad je promijenio mnoge vladare, od kojih su najpoznatiji bili Chandragupta Maurya, Ašoka te grčko-baktrijski kralj Menandar koji je prihvativši budizam postao Milinda.
Huni su ga pretvorili u ruševine u V. stoljeću, a 1980. godine UNESCO ga stavlja na popis svjetske baštine.
Autor: Ines Borovac Lašić[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
