Jednom je Buddha došao na predavanje s cvijetom u ruci. Dugo nije progovorio niti riječi, sve dok se netko nije osmjelio da ga upita zašto šuti. Buddha se nasmije i reče: Ovaj cvijet koji imam u ruci govori više od onog što bih vam ja ikad mogao reći, više od onog što se riječima može izraziti. Slušajte, danas će vam cvijet govoriti umjesto mene. Kasnije ćete mi ispričati što vam je cvijet rekao.
Kad ih je poslije pitao da mu kažu što misle da su čuli, dobio je najrazličitije odgovore.
Većina odgovora trudila se cvijetu dati neko složeno i jako učeno objašnjenje, no tada ustade jedan čovjek i reče: Nisam mogao čuti poruku cvijeta, jer nisam dostojan da je čujem. Jedino što mogu učiniti jest pasti na koljena pred tajnom koja me nadilazi. Buddha ga nato pozove k sebi, dade mu cvijet i reče: Ono što se moglo riječima dati, to sam dao svima vama. A ono što se u riječi ne može staviti, to dajem tebi.
Odabrala Nataša Žaja
