Živio jednom u Đambunadi neki čovjek pa kad je bilo pred njegovo vjenčanje, on pomisli: Kad bi mi barem blagoslovljeni Buddha došao u svatove.
A Blagoslovljeni prođe pokraj njegove kuće, pogleda ga pa kad pročita želju u srcu mladoženjinu, pristade ući.
Kad se svetac pojavio u pratnji mnogobrojnih božjaka, domaćin, koji ne bijaše imućan, dočeka ih dobrodošlicom govoreći: Jedi i pij, gospodaru, do mile volje, ti i cijela tvoja družina.
Dok su božjaci blagovali, jelo i piće nije se smanjivalo, a domaćin pomisli: Kako je to čudesno! Dostajalo bi da pogostim svu rodbinu i prijatelje. Da sam ih barem pozvao.
Tek što je na to pomislio, svi mu rođaci i prijatelji nahrupiše u kuću. I mada je dvornica bila nevelika, ipak je bilo mjesta za sve. Svi posjedaše za stol i otpoče gozba u kojoj je svakom gostu pretjecalo i jela i pića.
Blagoslovljeni bijaše zadovoljan što vidi tolike uzvanike u dobru raspoloženju, i on ih sve razdraga i obveseli riječima istine koje su objavljivale blaženstvo pravog puta:
Najveća sreća koju smrtnik može zamisliti jest ženidba po kojoj se dva srca sjedinjuju u ljubavi. Ali ima jedna još veća sreća: to je sjedinjenje s istinom. Smrt će razdvojiti muža i ženu, ali neće nauditi onome tko se vjenčao s istinom.
Stoga se združite s istinom i živite s njom u svetoj vezi. Muž, ako ljubi svoju ženu i čezne za zajednicom koja će biti vječna, mora biti vjeran svojoj ženi kao što bi bio vjeran samoj istini, a žena će se zauzvrat u nj pouzdati, štovati ga i paziti. Žena pak, ako ljubi svog muža i čezne za zajednicom koja će biti vječna, mora mu biti vjerna kao što bi bila vjerna samoj istini, a on će joj zauzvrat pokloniti svoje povjerenje i brinuti se o njoj. Zaista, zaista vam kažem, njihova će djeca biti poput njih samih – živi dokaz njih samih – živi dokaz njihove sreće.
Neka nitko ne živi sam, svatko neka se vjenča u svetoj ljubavi s istinom. A kad Mara, rušitelj, dođe rastaviti vaše biće od njegova vidljivog oblika, vi ćete nastaviti živjeti u istini i okusiti život vječni, jer istina je besmrtna.
I ne nađe se nitko među gostima koga ne okrijepiše ove riječi i tko ne osjeti ljepotu pravog puta; i svi oni potražiše utočište u Buddhi, dharmi i sanghi1. q
Iz Fo Pen Hsing Či Činga, Buddhina životopisa na kineskom (Tisuću lopoča, Vesna Krmpotić).
Odabrala Nataša Žaja
