Razgovor s primabalerinom Mirnom Sporiš

Susret s klasičnim baletom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ljepota pokreta, orkestralna glazba i muzikalnost plesača, zahtjevne scenske figure i emocije koje nalaze svoj put do gledateljstva, daju naslutiti da je balet puno više od plesne forme. Balet je istinska umjetnost, a svojim univerzalnim jezikom omogućuje prijenos ideja bez obzira na sve kulturološke razlike.

IMG-20220320-WA0004Od 1982. godine Svjetski dan plesa obilježava se 29. travnja pod pokroviteljstvom UNESCO-a, a datum je određen prema rođendanu Jean-Georgesa Noverrea (1727. – 1810.), francuskog plesača i baletnog majstora koji je u balet unio brojne inovacije čiji trag možemo pratiti sve do današnjih dana.

Povodom Svjetskog dana plesa razgovarali smo s Mirnom Sporiš, primabalerinom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, koja je prošle godine obilježila svojih iznimno plodonosnih trideset godina umjetničkog rada.

* * *

Dugi niz godina ste bili solistica, a nakon toga i prvakinja HNK-a u Zagrebu. Izveli ste desetke različitih uloga i osvojili brojne nagrade. Koju ulogu posebno pamtite i zašto?

Kada si plesač, tada ti je dok radiš na određenom naslovu ta uloga zaista najdraža. Jednostavno se stopiš s likom kojega interpretiraš i zaljubiš se u ulogu. Ako bismo gledali po mom karakteru, tada su to definitivno sve uloge življeg karaktera, kao naprimjer uloga Quitri u baletu Don Quijote L. Minkusa. S tom ulogom promovirana sam u prvakinju baleta HNK-a u Zagrebu 2003. godine. Zatim su tu Coppelia na Montmartreu L. Delibesa, Vragolasta djevojka F. Herolda i L. Hertela, Đavo u selu F. Lhotke, Čudesni mandarin B. Bartoka… i mnoge druge jer popis je zaista dugačak. Predstava Orašar P. I. Čajkovskog obilježila je moj cijeli plesački staž. Počela sam 1984. godine s desetak godina kao mali miš, prošla kroz sve uloge i završila s glavnom ulogom Klare, koju sam plesala dvadesetak godina te proslavila i tu obljetnicu. Prošle godine obilježila sam tridesetu godinu umjetničkog rada s ulogom majke, gđe. Bennet u baletu Ponos i predrasude koreografa Lea Mujića koji je iznimno za mene kreirao tu ulogu.

IMG-20220320-WA0012Nastupali ste i u predstavama modernog, odnosno suvremenog baleta. Koja je veza između klasičnog baleta i suvremenih plesnih tehnika?

Klasični balet je baza, temelj svake druge plesne tehnike i ako imaš dobre temelje, tada ništa nije teško otplesati. Naravno da ima puno različitosti, balet je sav usmjeren prema gore s izduženim linijama, vretenastim tijelima, dok je suvremeni ples više usmjeren prema dolje i na razne tehnike koje podrazumijevaju mnogo improvizacije, slobodnijeg su duha te sama tijela plesača podrazumijevaju drugačiju estetiku. Balet je zaista željeznog karaktera te njegova estetika baletnih tijela i linija zahtijeva stapanje sa savršenstvom.

Bavite se baletom od djetinjstva. Kako Vas je to formiralo kao osobu?

Itekako me formiralo. Naime, bila sam vrlo plaha, mirna, sramežljiva i pristojna. Bavljenje baletom me potpuno transformiralo u samosvjesnu i neovisnu osobu. Moj karakter se formirao s godinama i postajao je sve čvršći i snažniji, natjecateljski i borben. Balet mi je donio disciplinu, odricanja od nebitnih stvari i povodljivosti okoline, duge i zahtjevne vježbe postale su moja svakodnevnica u nastojanju postizanja što boljih rezultata. Energije mi nije nikad nedostajalo jer sam takva po prirodi, i nisam se umarala nego čak i uživala u cjelodnevnim boravcima u dvorani.

IMG-20220320-WA0014Kada i na koji način ste spoznali da je balet Vaš životni poziv?

Već kao dijete od pet godina rekla sam svojim roditeljima da želim postati balerina. Tada nisam ni slutila veličinu poziva koji sam odabrala, ali prepoznala sam unutarnji glas koji me vodio. Jednom kada me balet osvojio, za mene nije bilo povratka. Zarekla sam se da idem do samog kraja, odnosno do samog vrha. I to sam postigla, uz sve moguće kušnje i prepreke kroz život, ostvarila sam san mnogih malih djevojčica i postala primabalerina.

Trebaju li scenski nastup, koji je sastavni dio bavljenja baletom, pratiti i neke druge vještine i znanja osim fizičke spreme, vladanja tijelom i muzikalnosti?

Kroz dugogodišnji rad u teatru shvatila sam da je, ako želiš biti što bolji izvođač uloga u narativnim i inim baletima, poželjno imati i “začinjen” život. Usponi i padovi u privatnom životu mene su doista izgrađivali i imala sam iz čega crpiti razna iskustva. Nadalje, umjetnik je osakaćen ako se bavi samo svojom primarnom granom; bavljenje drugim umjetničkim granama, raznim hobijima, drugim sportovima, oplemenjuje dušu te ona tada u primarnoj grani može dati svoj maksimum.

Kako se izražavaju emocije kroz scenski nastup u baletu, gdje nema verbalnog izražavanja?

Tijelo je zaista čudesno. Mogućnosti su nepresušne i vjerujem da bi se mnogi začudili kako se neverbalnim jezikom, samo pokretom, može ispričati cijela priča, svi osjećaji te razna emocionalna stanja. Često sam pomislila kako tekst glumcu olakšava posao i da se mi plesači moramo mnogo više potruditi u samoj izvedbi kako bi ona bila razumljiva svima, ali zahvalna sam univerzalnoj baletnoj metodici i internacionalnom jeziku koji je zajednički cijelom svijetu. Ovdje jezik ne predstavlja granice.

IMG-20220320-WA0010Svaka plesna predstava rezultat je zajedničkog predanog rada većeg broja ljudi na nekoj ideji. Kako se postiže zajedništvo u ostvarenju takve ideje?

Predanošću. Rad u velikim tvrtkama zahtijeva izniman grupni rad i disciplinu. Svaki odmak od toga rezultira kolapsom te trošenjem vremena na krive ciljeve. Slušati svog mentora, pedagoga, koreografa i baletnog majstora uvelike pomaže u funkcionalizaciji rada te njegovom krajnjem ishodu. Veliki bijeli baleti zahtijevaju rad sa stotinjak ljudi i kada bi svatko radio po svome, nikad se ne bi usuglasili. Težak je to posao, ali suradnja mora postojati da bi inscenacija pojedinog naslova bila harmonična i tečna.

Danas se bavite plesnom pedagogijom – podučavate baletu i djecu i odrasle, a bavite se i koreografiranjem. Koji su izazovi rada s djecom, a koji s odraslim osobama?

Divno je prenositi znanje i cjeloživotno iskustvo, ako se to zna prenijeti. Naravno, postoje škole i akademije za pedagogiju, ali odnos prema učeniku se ne može naučiti, to je nešto što se kao talent nosi u sebi. Pedagogija je iznimno zahtjevna, ali meni predivna. Završila sam Odsjek plesa na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 2016. i od tada sam polako mijenjala izvedbeni način plesanja s pedagoškim. Predavala sam na mnogo mjesta, u plesnim studijima i baletnim školama, i tako se znanje i predanje samo umnožavaju. Razlika između djece i odraslih jest u pristupu i razini metodike koju podučavam, ali na kraju se sve svodi na prijenos energije, radosti plesa, tehnike, spretnosti, koordiniranosti te tada nije bitno je li ispred mene veliki ili mali plesač, bitno je da uspijem pronaći tu crtu, sponu do svake osobe ispred mene. Tada je obostran rad divan, a povratni odgovor sve govori.

IMG-20220320-WA0015Kako to da ste odlučili podučavati odrasle? Znači li to da za učenje baleta u rekreativne svrhe nikada nije kasno, odnosno da se baletu može pristupiti kao cjeloživotnom učenju?

Radim s odraslim rekreativcima, amaterima koji imaju prethodno baletno znanje, te mi je stoga puno lakše jer samo gradim elemente ovisno o njihovoj spremi. Balet jest cjeloživotno iskustvo i dandanas učim i ispravljam se da budem još bolja i pravilnija. Naravno da nije isključeno da netko s pedesetak godina prvi put uđe u baletnu dvoranu i susretne se sa svim izazovima, ali tada su ti počeci dulji i teži. U baletu radi cijelo tijelo, potrebno je u isto vrijeme pamtiti zadanu vježbu, slušati glazbenu pratnju i plesati na muziku, ispravljati pokrete, te unijeti dozu plemenitosti, jer balet je počeo na kraljevskim dvorovima te u sebi nosi klasičnost i estetiku pokreta.

IMG-20220320-WA0023I za kraj: što je za vas ples i što njime želite prenijeti?

Ples je za mene bio sve. Balet je bio moj bog. Veličala sam ga i idolizirala i zato sam i uspjela, jer sam se u potpunosti predala pozivu koji sam obavljala svim srcem i dušom. Pratila me vrckavost i radost plesanja koja je zračila do onog posljednjeg gledaoca na balkonu u publici. Tehnika je nešto što se podrazumijeva da se nauči za vrijeme osmogodišnje škole. Rad u kazalištima, s raznim koreografima i pedagozima je ono što plesača oplemenjuje u daljnjem radu i omogućuje mu rasti. Ono što prenosim danas mojim učenicima je radost, uživanje i prepuštanje lakoći plesanja. Eteričnost je ono što želim postići, a taj dojam bestežinskog plesanja osupne svakoga tko gleda. Povezanost i fluidnost koraka je vrlo bitna, jer tada ples djeluje poput pjesme, teče i teče i pretapa se i stapa u nove forme.

Balet je kratkotrajna umjetnost i zaista treba uživati u svakom trenutku izvođenja i postići lakoću izvedbe kako bi plesanje bilo ugodno, a ne naporno.

Razgovor vodila: Mirna Peršić Kučalo
Izvor fotografija: privatna arhiva