Proviri cvjetić iz kore,
A šuma plava
Šafrana glava
K’o oči, k’o nebo, k’o more.
Samoćo moja,
Ma digni glavu gore!
Ti imaš sluha i uha
Za glazbu ptica,
Za note proljetnih žica,
I ruke da šumu grliš…
I sama nisi,
K livadi hrliš
I imaš društvo
Proljetnih tratinčica
I osmijeh širok k’o polje.
Ne gledaj dolje!
Koračaj s više volje
I pazi, udahni duboko
Jer sve je ovo tvoje.
Poklonjeno ne gazi,
Već cijeni više
Jer vrijeme i proljeće idu,
Prolaze…
Autor: Vjera Mihalić
