Najpoznatija američka pjesnikinja, Emily Dickinson (1830. – 1886.) objavila je za života samo sedam pjesama, i to anonimno. Živjela je povučeno, u osami, rijetko izlazeći iz obiteljskog kruga u roditeljskoj kući u Amherstu, u državi Massachusetts. U izolaciji se posvetila čitanju i pisanju, iako održavajući živu prepisku tijekom cijelog života. Takav introvertan način života otvorio ju je prema istančanim nutarnjim opažanjima i promišljanjima na kojima je izgradila svoj poetski svijet. Nakon njene smrti otkriveno je oko 1800 pjesama i veliki broj pisama prepunih referencija i citata iz djela Williama Shakespearea kojega je iznimno cijenila i koji joj je nesumnjivo bio velika inspiracija. Njezina poezija velike snage nadilazi uobičajene obrasce tog vremena i pjeva o prirodi, ljubavi, smrti, besmrtnosti… U sažetim stihovima izražava ideje koje imaju sposobnost izazvati čitatelja i ponijeti ga u njen misaoni svijet.
Jutro
Hoće li zbilja doći “Zora”?
Zar takvo nešto ko Dan ima?
Bih li ga vidjela s planina
Da visinom sam – ista s njima?Ima li perje kao Ptica?
Ima li noge ko Lopoči?
Je li rođen u krajevima
Koje mi nisu vidjele oči?O Učenjače! O Mornaru!
O Mudrače s neba, kaži!
Gdje da maleni Hodočasnik
Mjesto s imenom “Zora” traži?Preveo: Marko Vešović
Priredila: Dijana Kotarac
