Postoji nekoliko “popisa velikih” u kineskoj kulturi. Poznata su Četiri velika izuma (papir, kompas, tisak i barut) i Tri velika pjesnika iz dinastije Tang (Li Bai, Du Fu i Wang Wei). Na zapadu je manje poznat popis Četiri velika romana kineske književnosti: San o crvenoj komori autora Cao Xueqina, Putovanje na Zapad Wu Chengena, Romansa o trima kraljevstvima Luo Guanzhonga i Rub vode Shi Nai’ana. Nastali u razdoblju od XIV. do XVIII. stoljeća, ovi romani su među najstarijim sačuvanima na svijetu i smatraju se remek-djelima književnosti te su dio kulturne povijesti Kine.

RUB VODE

Rub vode (Shui Hu Zhuan), poznat i po nazivu Odmetnici iz močvare, napisan je u XIV. stoljeću i jedan je od prvih napisanih na govornome kineskom jeziku. Pripisuje se piscu Shi Nai’anu. Radnja se događa za vrijeme dinastije Song i pripovijeda o skupini od sto osam odmetnika koji su se okupili na planini Liang kako bi formirali vlastitu vojsku i tako izbjegli odlazak u zatvor. Kad su postali previše moćni, vlast im je oprostila njihova prošla nedjela i poslala ih u vojne pohode protiv stranih osvajača, u kojima su svi umrli herojskom smrću.

Glavni likovi su odmetnik Song Jiang i njegovih trideset šest suboraca. Roman je primarno socijalne prirode i opisuje mnoge probleme u kineskom društvu – represiju i iskorištavanje seljaka od strane iskvarene aristokracije te problem nemilosrdnog carskog birokratskog aparata. Osim socijalne, izražena je jaka antiratna tematika – naglašava se besmislenost ratovanja i gubitka ljudskih života.

Rub-VodeZanimljiv element romana je utjecaj taoističkog misticizma u svakodnevnom životu. Gongsun Sheng, taoistički svećenik, jedan je od najvažnijih likova bez kojeg junaci nikad ne idu u bitku. Broj heroja, 108, taoistički je zbroj 36 nebeskih i 72 zemaljska duha.

Roman se sastoji od niza priča o avanturama glavnih junaka i podsjeća na priče o Robinu Hoodu iz Sherwoodske šume, te dokazuje da se isti arhetipski likovi pojavljuju u svim književnostima, bez obzira na vrijeme i mjesto nastanka.

ROMANSA O TRIMA KRALJEVSTVIMA

Romansa o trima kraljevstvima je epski roman o stoljeću rata, nemira i krvoprolića poznatog kao razdoblje “Tri kraljevstva” (188. – 280.). Napisao ga je Luo Guanzhong u XIV. stoljeću.

Roman je poznat po svom elegantnom, poetskom stilu, složenim likovima te motivima i temama relevantnim i u modernom društvu. U posljednjih petsto godina imao je golem utjecaj na kinesku kulturu, jezik i književnost te je inspirirao mnoge knjige, filmove i serijale. Prva rečenica romana, “Carstvo, dugo razdvojeno, mora se ujediniti – dugo ujedinjeno, mora se razdvojiti. Tako je oduvijek bilo.”, legendarna je poslovica u Kini.

Priča počinje u posljednjim dekadentnim danima dinastije Han, nakon što su vlada i car izgubili “Nebesko zastupništvo”. U zemlji vlada anarhija, razne ratne vođe krvoločno se bore za prevlast. Nastaju tri nova kraljevstva: Shu, predvođeno časnim Liu Beiom, Wei, na čelu s prepredenim i manipulativnim Cao Caom te Wu, predvođeno ambicioznom obitelji Sun. Svi oni nastoje ujediniti naciju iz ovog ili onog razloga i održati se na vlasti. Tijekom više desetljeća tri kraljevstva međusobno se nadmeću u nizu sukoba, sve dok se država opet ne ujedini.

Romansa-tri-kraljevstvaRoman nudi ozbiljan pogled na mehanizme korištenja moći, provođenje diplomacije te planiranje i vodstvo ratova. Glavna pouka romana je da ratovi ne vode prosperitetu, već samo generiraju gubitak koji može potrajati godinama, ili desetljećima, prenoseći se s jedne generacije na drugu. Pojedinac, bez obzira na to što se događa oko njega, na ratove i države koje propadaju, mora izgraditi svoj vlastiti put kroz život.

Kineski naslov romana San Guo Yan Yi također se može prevesti kao Tri kraljevstva koja izvode yi. Yi predstavlja kompleksan koncept koji obuhvaća čast, dobrohotnost, odanost, nesebičnost i bratstvo i najčešće se prevodi kao pravednost ili dužnost. U tradicionalnom kineskom društvu bilo je prihvaćeno pravilo da se, bez obzira na okolnosti, yi uvijek mora poštovati. Ovaj pojam blizak je pojmu viteškog ideala u zapadnoj kulturi i potvrđuje sličnost duhovnih težnji svih ljudi.

PUT NA ZAPAD

Roman Put na Zapad autora Wu Chengena nastao je u XVI. stoljeću i utemeljen je na starijim narodnim pričama i bajkama.

Priča počinje time kako je budistički svećenik Xuanzang istraživao drevne budističke spise i shvatio da postojeći prijevodi u Kini ne dopuštaju dublje duhovne uvide. Na zahtjev bodhisattve Guan Yina, krenuo je u potragu za izvornim spisima na zapad (u Indiju).

Xuanzanga su pratila tri nadnaravna bića koja su ga karmički bila obvezna štititi kao pokoru za prošla nedjela. Oni su: svinjoliki, proždrljivi i pohlepni Zhu Bajie, Sha Wujing, riječno čudovište čija zastrašujuća pojava krije promišljenu prirodu, i majmunoliki Sun Wukong.

Sun Wukong zaslužuje poseban osvrt. On je kompleksan lik s mnogo lica, bog opsjena i spletki (slično kao Loki u nordijskoj mitologiji), izveden na temelju starijeg lika Hanumana iz indijskog epa Ramayana. Obdaren je nadljudskom snagom i može se pretvoriti u sedamdeset dvije različite životinje, ali je vrlo nestrpljiv i sklon gnjevu. Zbog svoje vatrene prirode zadobio je moćne neprijatelje i izgnan je iz raja, kažnjen i zatvoren na Buddhinoj planini preko petsto godina. Ovo putovanje mu je prilika da se iskupi i započne iznova.

Roman se sastoji od osamdeset i jedne pustolovine; u njima se junaci bore protiv lopova, razbojnika, kanibala, vampira, lažnih svećenika i čudovišta svih vrsta čiji je jedini cilj onemogućiti Xuanzangu da ispuni svoju svetu misiju. Koliko god neprijatelji bili strašni i jaki, njegovi pratioci ih poražavaju snagom jedinstva.

Xuanzang je prikazan kao dobronamjeran, duhovno čist pojedinac čija snaga leži u spoju nepokolebljivih uvjerenja i čvrstog uma, ali je lakovjeran te uvijek nastoji pomoći ljudima koje sreće na putu, bili to i zamaskirani demoni. To bitno produljuje trajanje putovanja. Međutim, ništa od toga nije bilo nepotrebno, jer Buddha nalaže savladavanje osamdeset i jednog izazova kao dio potrage za prosvjetljenjem. Kroz roman se podcrtava ideja da je putovanje jednako važno kao i cilj te da niti jedna naučena lekcija nije uzaludna, koliko god se činilo da čovjeka udaljava od glavnoga cilja.

Put-na-zapadRoman, koji je na prvi pogled samo zabavna pustolovina, obiluje razgovorima likova o religiji, dobru i zlu, moralnim vrijednostima, svetim spisima, konfucijanstvu, budizmu i taoizmu. Na koncu, roman je duboko intiman – glavni likovi su alegorija duhovnog putovanja svakog čovjeka. Sam kralj majmuna je na početku romana dobrodušan, ali razmažen gotovan koji ima visoko mišljenje o sebi i ne cijeni druge. Uz pomoć svojih suboraca i očinske figure koju pronalazi u liku Xuanzanga, on postaje suosjećajan, strpljiv i zaštitnik slabijih. Za njegov trud bogovi ga nagrađuju i on im se na kraju pridružuje na nebesima.

SAN O CRVENOJ KOMORI

San o crvenoj komori napisan je sredinom XVIII. stoljeća, za vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.). Radnja se bavi polaganim propadanjem plemićke obitelji Jia, viđeno očima glavnog lika, Jia Baoyoua. Autor Cao Xueqin (1715. – 1763.) također je bio član ugledne obitelji koju je gubitak bogatstva doveo do ruba egzistencije, stoga roman ima snažna biografska obilježja. Cao je umro u siromaštvu prije nego što je dovršio svoje najveće djelo.

Po obimu, roman se može usporediti s epskim romanima ruskih klasika kao što su Tolstoj i Dostojevski, i predstavlja pravu enciklopediju kineskog društva i kulture u vrijeme dinastije Qing. U knjizi se navodi više od četiri stotine likova koji potječu iz svih društvenih slojeva, obiluje detaljnim opisima zgrada, vrtova, namještaja, kuhinja, lijekova, odjeće, poezije, bontona, igara i zabave plemstva…

Uvodno poglavlje, naslovljeno Priča o kamenu, sadrži cijeli roman zgusnut u simboličku formu. Priča počinje u trenutku kad je Nüwa, starija boginja taoističkog panteona, popravljala nebo i odbacila kamen koji su kasnije uzeli budistički i taoistički svećenici te ga odnijeli u svijet smrtnika kako bi se ponovno rodio kao čovjek.

Nekoliko tisućljeća kasnije, drugi taoistički svećenik pronašao je kamen. Budući da je dugo izbivao iz raja, postao je neprikladan za čist život na nebu, ali je u sebi još sadržavao božansku supstancu i stoga nije pripadao ni svijetu smrtnika ni nebeskom svijetu. Kamen je vidio cvijet grimiznog bisera i zaljubio se u njega. Kamen i cvijet su se inkarnirali u Jia Baoyu i njegovu rođakinju Lin Daiyu.

Jia Baoyu je vječno razapet između neba i zemlje. Rođen je sa žadom u ustima, smatran za posebno dijete koje živi u “oblacima slave”, ali duboko nesretan u dekadentnoj okolini kojoj se nije mogao oduprijeti. Provodio je dane u aristokratskim užicima i zabavama kao što su pisanje poezije, gledanje opernih predstava te igranje u “vrtu užitka” obiteljskog imanja.

San-o-crvenoj-komoriKako su godine prolazile, Baoyu je postao previše zaštićen i razmažen te je beskrajno odugovlačio s ispunjanjem svojih obaveza. Taj bezbrižni život je prestao kada se Baoyu predao zabranjenoj, ali sudbinski predodređenoj ljubavnoj vezi s Lin Daiyu. Nesvjesni svoje rajske povezanosti, Baoyu i Daiyu su osjećali duboku privlačnost, ali od Baoyua se očekivalo da se oženi drugom djevojkom, skromnom Xue Baochai. Ovaj ljubavni trokut okosnica je radnje romana.

Čestom upotrebom simbola i metafora autor izvrsno ocrtava taj sjajni, raskošni, ali istovremeno melankolični svijet koji je nestao tako brzo, poput kakvog sna duboke ljepote i tragedije. Djevojčice i dječaci kao Baoyu živjeli su u veličanstvenim palačama, odjeveni u svilu, jeli su finu hranu, ali su bili zarobljeni poput ptica u kavezu koje nisu mogle pobjeći od strogih socijalnih normi. Autor izuzetno cijeni djela hrabrosti i borbu za osobne slobode (osobito mladih žena), jer su mnogi mladi ljudi, puni potencijala i talenata, postali žrtve tog nemilosrdnog, umjetnog društva, u potpunosti zaustavljeni u nastojanju da budu ono što jesu. Međutim, Cao unosi jednu notu optimizma i pokazuje da je snaga u pojedincu i da se može promijeniti vlastiti život i biti vječno mlad ako se djeluje u skladu s višim principima, ostane snažan u svojim uvjerenjima i neprestano traga za dubljim značenjima.

Utjecaj ovih četiriju romana proširio se izvan granica Kine te njihove elemente pronalazimo u japanskoj i korejskoj mitologiji te mitologijama drugih naroda jugoistočne Azije.

Pisanje i širenje ovih djela označilo je u Kini nastanak romana kao forme različite od dotadašnjih filozofskih i pjesničkih djela. Opsežna forma romana omogućila je sintezu povijesnog i mitološkog uz zanimljiv razvoj radnje. Ta su djela stoga približila književnost narodu, što je najočitije u njihovu korištenju narodnim jezicima, ali i u slobodi govora, što je omogućilo budućim piscima da izraze želje i težnje ne samo aristokracije nego većine kineskog društva.

Ovi romani približavaju zapadnom čitatelju tradicionalni kineski način razmišljanja u kojem se isprepliću konfucijanizam, taoizam i budizam te ideja neprekidne mijene kroz koju prolazi sve postojeće zbog uzajamnog djelovanja kozmičkih polariteta. Čitajući paralelno književnost Istoka i Zapada, ponovno se potvrđuje da ljude oduvijek diraju ista pitanja i iste teme – ljudske sudbine, potraga za srećom, smisao odgovornosti, snaga ljubavi… Književnost time gubi svoje nacionalne granice i postaje univerzalni medij djelovanja i razmišljanja čovjeka, živio on u Kini ili Europi, u XIV. ili XXI. stoljeću.

Autor: Stela Zorić