Nalazimo se u koncertnoj dvorani. Užurbana vreva i traženje mjesta još uvijek traju, a nad dvoranom se kao zvučni oblak prostire kulisa šumova sastavljena od razgovora okupljenih. Članovi orkestra počinju ugađati svoje instrumente i njihovi zvuci nadvladavaju ostale. Publika je napeta u iščekivanju, a redanje disonanci rezultat je istovremenog “ugađanja” mnogih instrumenata. A onda odjednom nastupi tišina.

To je prva stanka, još prije negoli započne glazba. To je tišina koja nas priprema za ono što slijedi. Što duže traje, to se napetost osjetno povećava. Napetost se prekida nastupnim pljeskom za dirigenta, a tada opet slijedi tišina koja traje dok orkestar ne počne svirati.

Tako ili slično počinje svaki koncert: s jednom stankom. Ona znači da svaki glazbeni događaj pretpostavlja tišinu. Tek tada zaori glazba i s tišinom je gotovo.

Ipak, i u samom glazbenom djelu uvijek je ponovno nalazimo. Stanke su nužno skladateljsko sredstvo i ispunjavaju više zadaća: glazbeno raščlanjivanje, šutnja svih glasova, oblikovanje kraja, no prije svega hvatanje daha – ne samo za pjevače i puhače, već i za slušatelje.

Obratite jednom pažnju na to kako se vaše disanje i ritam srca prilagođavaju glazbenom djelu koji slušate. Čarolija glazbe upravo je u tome što nas može dovesti u posve različita emocionalna, ali i fiziološka stanja. Može nas pokrenuti na aktivnost – to je trenutak u kojem možda želite zaplesati – ali i na mir, i usporit će se naš ritam srca i disanja.

Zato je uvažavanje stanki tako važno. Ako je stanka prekratka ili preduga, ona doslovno uništava harmoniju cjeline. Obuzimaju nas osjećaji istrgnutosti, gubitka daha, proganjanja, nepodnošljive napetosti.

Neki glazbenici i skladatelji čak kažu da su od nota koje sviraju važnije note koje se ne sviraju. Te „neodsvirane” note naznačene su stankama i svakoj vrijednosti note dodijeljena je odgovarajuća stanka. Ponekad je gotovo nevjerojatno koliko se toga događa u jednoj takvoj stanci.

Glazba sa svojim stankama slijedi zakone prirode. Između svakog daha i svakog otkucaja srca jedna je mala stanka. Ništa se u prirodi ne razvija stalno i linearno, sve je podložno mijeni, ciklusima, ritmovima. Jedino mi ljudi to ponekad zaboravljamo. Stoga nemojmo podcjenjivati stanku!

Autor: Brigitte Schmidt
S njemačkog prevela: Ružica Mesić