Na vidikovcu iznad kanjona Cetine, kod Gata, brončani lik Mile Gojsalić gleda na ušće rijeke Cetine i grad Omiš.

O Mili Gojsalića pokoljenjima se prenosi upečatljiva legenda. Iako nema arhivskih potvrda niti zapisa o toj poljičkoj legendi, njen je lik snažno prisutan u narodu i hrvatskoj umjetnosti.

Predaja kaže da je Mila Gojsalić živjela u vremenu velikih turskih osvajanja. Turski Ahmed-paša 1530. godine okupio je vojsku s namjerom da osvoji Poljica. Tabor je podigao u Podgracu u Gatima. Mlada poljička djevojka Mila iz roda Gojsalića silom je dovedena u šator Ahmed-paše. Pred zoru je pri izlasku iz šatora istrgla baklju te s njom uspjela ući u skladište baruta i zapaliti ga. Poginula je s Ahmed-pašom i brojnim turskim vojnicima.

Taj događaj, pripovijeda se, iznenadio je i prestrašio preostalu tursku vojsku. Tada su Poljičani napali Turke i porazili ih. Njeno junaštvo, koje je omogućilo Poljičanima da obrane svoja ognjišta, nije zaboravljeno.

Sve Turke ponor proguta Iljinac.
Zborište pusto, nema više vijeća,
Po kneževu se stolu vije mah,
Izmijenila se zla i dobra sreća,
A slavni barjak sad je pepo, prah:
Nu vazda rodu sveta su Poljica
I vazda slavna Mile Gojslavica.

Povjestice – Mile Gojslavica
August Šenoa

U njenom rodnom Kostanju, u srcu nekadašnje Poljičke republike, svake se godine održava ljetna kulturna priredba “Dani Mile Gojsalić”. Tom se prigodom osobama zaslužnim za očuvanje i promidžbu dalmatinske kulturne baštine dodjeljuje statua nazvana po njoj.

Mnogi su bili nadahnuti njenim likom i djelom, pa je tako Mila Gojsalić prisutna u hrvatskoj književnosti, slikarstvu i glazbi. Ivan Meštrović isklesao je njen ponositi lik, August Šenoa i fra Andrija Kačić Miošić uvrstili su je u svoje pjesme, a Jakov Gotovac skladao je operu Mila Gojsalića.

Tako spomen na junačko djelo i ime poljičke heroine i dalje živi, nastavlja inspirirati i poticati.

Oda zemlji
O, zemljo naša, ljubljena i draga, u teškoj borbi zavoljena žarko,
ti do slobode nemaš drugog blaga, a tvoj je ponos naše sunce jarko.
Pod svakim kamom ljuti zmajić sniva, u svakoj brazdi krvav mač se trza,
u svakom vrelu vrije voda živa, pod svakim pragom krilat konjić hrza.
Vjerujem u te, sveta zemljo moja, dubokom vjerom bregove što mrvi,
branjena ti si poplavama znoja, gol kamen čuvan bujicama krvi.
Kad tebe dušman spali, zgazi, smrvi, ti tad se vineš ispod grobnog kama,
i opet, jača snagom svoje krvi, ti ljepša sineš žarom žića tvog.
O, zemljo naša, mučenice sveta! O, tvrda hridi, raskrsnice svijeta!
O, rodna grudo, majko puka svog! Avaj, avaj!
O, zemljo moja, nek te čuva Bog!

Arija Mile iz opere Jakova Gotovca Mila Gojsalića

Autor: Linda Cvitanić