Niti jedan glagoljski spomenik nije izazvao više kontroverzi, povijesnih propitivanja, stu­dija i različitih tumačenja od ploče pronađene nedaleko od Jurandvora, u blizini Baške na otoku Krku. Baščanska ploča istovremeno je dokument i monument, povijest i umjetnost. Pronađena u podu crkve gdje je dospjela nakon jednog od mnogobrojnih preuređenja i premještanja, godinama je bila izložena oštećenjima i utjecajima vremena. Nakon više od sedam stoljeća, na nju je skrenuo pozornost baščanski župnik Petar Dorčić, koji je davne 1851. godine upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog da se u podu stare benediktinske crkve sv. Lucije nalazi ploča s uklesanim slovima. Od tada pa sve do danas Baščanska ploča ne prestaje zaokupljati pažnju povjesničara, arheologa, paleografa, filologa, književnih historičara…

Ipak, pažnja istraživača nekako je godinama najviše bila usmjerena na čitanje i interpretaciju samog teksta, dok su arheološka i arhi­tektonska pitanja vezana uz ploču i oko nje ostala u drugom planu. Tako se dugo vremena podrazumijevalo da je Baščanska ploča izvorno bila lijevi plutej, dio oltarne pregrade crkve sv. Lucije, te da samim tim i crkva potječe iz istog vremena – prijelaz iz XI. u XII. stoljeće. Pretpostavljalo se također da je postojao i desni plutej te da su četiri fragmenta Jurandvorskih ulomaka upravo dijelovi te druge Baščanske ploče, a na što su upućivali isti tip slova i likovni ures.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAStarost crkve sv. Lucije

Podrobnom analizom stilskih elemenata crkve sv. Lucije dokazano je da je ona zapravo kasnoromanička građevina s početka XIV. stoljeća nastala na mjestu stare, ruševne crkve. Ona je jednostavna dvoranska građevina izdužene pravokutne osnove s oblom apsidom, i nema bazilikalnu formu karakterističnu za ranoromaničku arhitekturu. Njeni su zidovi sastavljeni od uredno klesanih, ravnih blokova složenih u pravilne redove što ukazuje na stil gradnje već zrele romaničke arhitekture. Ona se i tipološki uklapa u graditeljski stil kasnog romaničkog razdoblja u Dalmaciji.

Plutej?

No, nakon što se utvrdilo da je današnja crkva sv. Lucije praktično dva stoljeća mlađa od Baščanske ploče koja joj je trebala biti plutej, pojavilo se pitanje gdje se nalazila Baščanska ploča u doba svog nastanka – oko 1100. godine? Možda njen vanjski izgled donosi odgovor. Već je na prvi pogled očit nesklad između lijevog i desnog ruba ploče. Lijevi rub je dobro očuvan, prvi list trokratne lozice stoji na samom njegovom početku, a trinaest ispisanih redaka teksta od ruba su udaljeni desetak centimetara. Nasuprot tomu, desna strana izgleda kao da je odrezana jer tekst teče do samog ruba ploče. Teško je zamisliti da bi klesar namjerno ili zbog nespre-tnosti toliko narušio simetriju ploče. Logičnije je pretpostaviti da je desni rub ploče odsječen kasnije, kad je ploču trebalo prilagoditi novim dimenzijama crkve. Ovaj je zahvat morao biti prilično grub jer je za posljedicu imao velika oštećenja – desna strana se razlomila na nekoliko fragmenata.

Od stare crkve sagrađene potkraj XI. stoljeća ostali su sačuvani temelji koji pokazuju da je bila uža od današnje za debljinu zida. Kad se uzmu u obzir izvorna veličina ploče i unutrašnje dimenzije crkve, slijedi da ona nije mogla biti lijevi plutej, jer bi zajedno s desnim plutejem pregradila čitavu širinu crkve, ne ostavljajući prolaz.

Gdje se onda Baščanska ploča prvobitno nalazila? Jedna je pre-tpostavka da je bila ugrađena iznad ulaza u staru crkvu.

Tekst

Vrijednost Baščanske ploče ne­procjenjiva je s aspekta jezika i pisma. Jezik kojim se služe Držiha i Dobrovit zapravo je spoj staroslavenskog i narodnog jezika, odnosno spoj jezika knjiga i jezika kojim su se redovnici služili u svakodnevnom govoru.

Pismo kojim je Baščanska ploča ispisana je obla glagoljica s naznakama stilizacije prema uglatoj, hrvatskoj glagoljici. Također su prepoznata i neka latinična i ćirilična slova. Osim staroslavenskog jezika i starohrvatskog pisma, na ploči je i likovni znak starohrvatske stilizacije: bordura s ornamentom lozice u obliku pletera. Njenih sto riječi čine je najduljim i podacima najbogatijim, ali ne i najstarijim spomenikom glagoljske epigrafike. Plominski i Krčki natpis te Valunska ploča potječu iz sredine XI. stoljeća.

Već više od stoljeća i pol traje iščitavanje njenih trinaest redaka, a zaslugom I. Kukuljevića Sakcinskog, I. Črnčića, F. Račkoga, V. Jagića, V. Štefančića, J. Hamma, V. Bratulića, E. Hercigonje, B. Fučića, L. Margetića i drugih, rekonstruiran je veći dio teksta. Prenesen iz glagoljice u latinicu tekst bi izgledao ovako:

Njen tekst sastoji se od dvi­je cjeline. Prvi dio je službeni tekst darovnice hrvatskog kralja Zvonimira samostanu sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku. Riječ je o darivanju ledine (neobrađenog zemljišta), a spominju se i kraljevi izaslanici i svjedoci darivanja. Taj dio teksta, koji je pisao opat Držiha, ima onovremeno službeno zaglavlje (invokaciju) i zaključak s uputama. Pretočen u suvremeni hrvatski jezik tekst glasi ovako:

Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji, i svjedoci: Desmra, župan Krbave, Mratin u Lici, Pribineža, poslanik u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to poreče, neka ga prokune Bog i dvanaest apostola i četiri evanđelista i sveta Lucija, amen. Da tko ondje živi, moli za njih Boga.

Drugi dio teksta, čiji je autor opat Dobrovit, govori o dovršetku gradnje neke crkvice koja je pripadala samostanu sv. Lucije, a koji je tada bio u zajednici sa samostanom sv. Mikule u Otočcu:

Ja, opat Dobrovit, zidah crkvu ovu sa svoje braće devetero u dane kneza Kosmata koji vladaše svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

zvonimir 21. A/ZЪ VЪ IME O/TCA I S(I)NA /I S/V(E)TAGO DUHA AZЪ
2. OPAT/Ъ/ DRЪŽIHA PISAHЪ SE O LEDI/N/Ê JUŽE
3. DA ZЪVЪNIMIRЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪI /VЪ/
4. DNI SVOĘ VЪ SVETUJU LUCIJU I SV<E>/DO/
5. MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ/BA/VÊ MRA/TIN/Ъ VЪ L(I)
6. CÊ PRBЪNEBŽA /S/Ъ POSL/Ъ/ VIN(O)DOLÊ / ÊK (O)VЪ V O
7. TOCÊ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BI (=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E
8. VAN(ĴE)LISTI I S(VE)TAÊ LUCIÊ AM(E)NЪ DA IŽE SDÊ ŽIVE
9. TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ DBROVITЪ ZЪ
10. DAHЪ CRÊKЪVЪ SIJU I SVOEJU BRATIJU S DEV
11. ETIJU VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD
12. AJUĈAGO VЪSU KЪRAINU I BÊŠE VЪ TЪ DNI M
13. IKULA VЪ OTOČЪCI /SЪ S/VETUJU LUCIJU VЪ EDINO

Povijesne okolnosti

Što sve možemo iščitati s Baščanske ploče? Razmatranje tog pitanja ni približno nije privedeno kraju. U prvome redu, u tekstu se spomi­nju uglednici s konca XI. stoljeća, na ploči se po prvi put hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom bilježi hrvatsko narodno ime, imenuje se hrvatski kralj i navodi njegov suverenitet nad otokom Krkom.

No, budući da tekst nije očuvan u cijelosti (dio teksta je otkrhnut, a dio je nečitljiv zbog toga što je ploča na jednom dijelu izlizana), upitno je i samo određivanje njene staro­sti. S obzirom na političke prilike u Hrvatskoj i Dalmaciji u drugoj polovici XI. st. postavljena je hipoteza o 1105. godini koja je uglavnom i prihvaćena.

zvonimir i vojniciNaime, od 1060. godine Petar Krešimir IV. sebe naziva regnum Croatiae et Dalmatiae, kraljem Hrvatske i Dalmacije, no nakon sukoba s papom je uklonjen i 1075. godine ban Dimitrije Zvonimir, preko siponskog nadbiskupa Gerarda, daje vazalnu prisegu papi. Zvonimir umire 1088. godine, a nasljeđuje ga Stjepan II. Trpimirović. Tek potkraj stoljeća Mađari kreću prema Hrvatskoj i Dalmaciji, a novi se vladar Koloman 1102. godine u Biogradu kruni za hrvatskog kralja. Svoju vlast u Dalmaciji (čiji je sa­stavni dio i otok Krk) uspio je name­tnuti tek 1105. godine. Upravo tada, pretpostavlja se, nastaje Bašćanska ploča. Smatra se kako nije nimalo slučajno što se u trećem retku Ploče spominje Zvonimir, kralj hrvatski, a u petom i šestom retku njegovi poslanici. Otok Krk, preko Bašćanske ploče, daje na znanje kako još uvijek priznaje regnum Croatiae et Dalmatiae, unatoč mletačkim, bizantskim i ugarskim pritiscima i pretenzijama.

Baščanska je ploča dokaz i ondašnje visoke pravne pismenosti, tj. napisana je kako bi se vlasništvo zaštitilo od stranaca. Kako je do dola­ska Ugara klesanje Baščanske ploče poprilično odmaklo, u prvome djelu imamo izražene elemente stare, oble glagoljice, da bi se najednom sve više počela javljati latinična slova. Čim je ugarska nazočnost nestala s Otoka, glagoljica nastavlja svoj razvoj što je dokaz nove snage na tom području – krčkih ­knezova.

Baščanska ploča nije mogla biti napisana između 1105. i 1118. godine, kad umire Koloman, jer bi bilo nezamislivo da se njegovo ime ne spomene u ­tekstu.

Jezična analiza nudi 1120. kao godinu nastanka ploče. To je vrijeme kad je otok Krk, nakon privremene ugarske vlasti, ponovno u rukama domaće vlastele.

Pitanja oko Baščanske ploče nemaju jasne odgovore. Od 31. kolovoza 1934. godine njen original nalazi se u atriju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Kopija je ­ostala na starome mjestu, u crkvici sv. Lucije, na otoku Krku, nekadašnjem žarištu glagoljaša i izvorištu hrvatske pismenosti.

Autori: Renata Fućak i Hana Lencović