Tagor i Gandhi, dvije dominantne ličnosti Indije u prvoj polovini XX. st., sasvim različita porijekla i temperamenta…

Tagor, aristokrat umjetnik, predstavljao je kulturnu tradi­ciju Indije, tradiciju prihvaćanja života u njegovoj punoći.

Gandhi, čovjek iz naroda, gotovo otjelovljenje indijskog seljaka, predstavljao je drugu staru tradiciju Indije, tradiciju odricanja i asketizma. A ipak je Tagor bio prvenstveno čovjek od misli, a Gandhi od sažete i neprekidne aktivnosti. Obojica su, na razne načine, imali svjetski široka gledišta i obojica su bili istovremeno u suštini Indija i međusobno su se nadopunjavali. Usprkos svom internacionalizmu, njihove su stope bile čvrsto usađene u indijsko tlo, a duh im je bio prožet drevnom indijskom mudrošću.

Otkriće Indije, Jawaharlal Nehru

Jivanmukta u ulozi čistača

Ono što ja nisam mogao postići godinama, on je učinio za nekoliko dana”, primijetio je dr. Rabindranat Tagor, slavni utemeljitelj škole u Shantiniketanu1, tijekom razgovora sa Shri S. K. Royem, koji je pitao pjesnika što je Mahatma Gandhi zapravo učinio tijekom svog boravka u Bolpuru da ga je toliko impresionirao. Objavljeno je da je dr. Tagor rekao:

“Uvijek sam smatrao da dječaci iz moje škole trebaju sami čistiti svoje sobe, pospremati vlastite krevete, kuhati obroke i prati posuđe. Ali naše dječake, koji dolaze iz obitelji koje pripadaju tako visokim kastama, nisam mogao natjerati da to rade. Problem je bio u tome što ja sam nisam čistio svoju sobu, niti sam pospremao vlastiti krevet, niti sam kuhao vlastite obroke, niti sam prao vlastito posuđe, pa me dječaci nisu shvaćali ozbiljno. Ja sam samo predavao, a dječaci su samo slušali.

Ali kad je došao Gandhidži2, odmah je osvojio srca naših dječaka. Izmiješao se s njima kao jedan od njih. Rekao im je da je neprikladno da sluge obavljaju posao koji bi oni sami trebali obavljati. A on sam je čistio svoju sobu, sam je pospremao svoj krevet, prao svoje posuđe i čak je prao svoju odjeću.

Dječaci su se posramili i odmah su gorljivo pristupili svim tim poslovima. Odmah sam znao da je Gandhi osvojio srca učenika.

U međuvremenu je Gandhi zatražio od čistača da nekoliko dana ne obavljaju svoj posao. Dječaci iz visokih kasti nisu mogli zamisliti da rade poslove nedodirljivih čistača. Život u školi postao je gotovo nemoguć zbog smrada noćnih posuda.

Tada je i sam Gandhi iznosio noćne posude do udaljenih polja i zakapao njihov sadržaj u zemlju. Čin tog supermana bio je zarazan. Ubrzo su se dječaci iz najviših kasti i bogatih obitelji međusobno natjecali kako bi imali čast obavljati posao izopćenih čistača.

Ostao sam bez riječi od divljenja i poštovanja prema tom velikom čovjeku iz Bombaja. Naklonio sam mu se ponizno i s najvećim poštovanjem koje su moje srce i um mogli izraziti. I vidio sam u tom gotovo nepoznatom čovjeku nastajanje istinski velikog čovjeka golemog značaja. Iznimno sam sretan što ga sada cijela Indija naziva Mahatma (Velika Duša). Ako je itko ikada zaslužio taj naslov, onda je to on. I treba znati da je taj naslov spontani dar Gandhiju iz srca naših ljudi.”

Shri Roy, koji je zabilježio ovaj razgovor u jednom broju časopisa Psychology, obraćajući se Pjesniku rekao je: “Svakako je zadivljujuće čuti takve riječi o Gandhiju kako izlaze iz Vaših usta! Mahatma Gandhi danas ima ogromnu moć nad milijunima stanovnika Indije. Hoćete li mi ljubazno reći koja je zapravo tajna njegova uspjeha? ”

Gandhi-Tagore“Tajna Gandhijevog uspjeha”, rekao je dr. Tagor, “leži u njegovoj dinamičnoj duhovnoj snazi i neiscrpnoj samopožrtvovnosti. Mnogi javni ljudi žrtvuju se iz sebičnih razloga. To je vrsta ulaganja koja donosi lijepe dividende. Gandhi je sasvim drugačiji. On je jedinstven u svojoj plemenitosti, njegov život je drugo ime za žrtvu. On je žrtvovao sebe. Nije htio ni moći, ni položaja, ni bogatstva, ni imena, ni slave. Ponudite mu prijestolje cijele Indije, on će odbiti zasjesti na njega, ali će prodati dragulje i podijeliti novac potrebitima… Njegova duša neprestano želi davati i ne očekuje apsolutno ništa zauzvrat – čak ni zahvale. To nije pretjerivanje, već ga dobro poznajem.

Došao je u našu školu u Bolpuru i živio tamo neko vrijeme. Njegova moć žrtvovanja postaje sve neodoljivija, jer je s njime vezana najvećom neustrašivošću.

Carevi i maharadže, puške i bajuneti, zatvaranja i mučenja, vrijeđanja i ranjavanja, čak i sama smrt, ne mogu obeshrabriti Gandhijev duh.

On je Jivanmukta, drugim riječima, on je oslobođena duša. Da me netko davi, pozvao bih u pomoć, ali da Gandhija dave, siguran sam da ne bi plakao. On bi se smiješio davitelju, a da treba umrijeti, umro bi s osmijehom.

Njegova jednostavnost življenja je gotovo djetinja, njegova privrženost istini je nepokolebljiva, njegov život za čovječanstvo je pozitivan i borben. On ima ono što je poznato kao Kristov duh. Što ga duže poznajem, to mi se više sviđa. Ne treba niti reći da je tom velikom čovjeku suđeno da igra istaknutu ulogu u oblikovanju budućnosti svijeta.

“Takav veliki čovjek zaslužuje da bude poznat u svijetu. Zašto ga ne učinite poznatim, Vi ste svjetska ličnost?” upitao je Shri Roy. Dr. Tagor je odgovorio:

“Kako da ga učinim poznatim? Ja sam nitko u usporedbi s njegovom prosvijetljenom dušom. A uistinu velike ljude ne treba činiti velikim. Oni su veliki sami po sebi, a kad je svijet spreman, oni postaju slavni temeljem vlastite veličine. Kada dođe vrijeme, Gandhi će biti poznat, jer svijet ga treba i treba njegovu poruku ljubavi, slobode i bratstva.

Duša Istoka pronašla je vrijedan simbol u Gandhiju jer on najrječitije dokazuje da je čovjek u biti duhovno biće, da cvjeta najbolje u području moralnog i duhovnog, a zasigurno najviše propadaju i tijelo i duša u atmosferi mržnje i barutnog dima.”

Kada je Pjesnik posljednji put posjetio Ameriku u kasnijim godinama, zabilježeno je da je Shri Royu rekao sljedeće:

“Mahatma Gandhi je nadčovjek. On u gigantskim razmjerima provodi u djelo ono što propovijedaju proroci poput Buddhe, Isusa i Bahaullaha. Nije potrebno složiti se sa svime što Mahatma Gandhi kaže i čini da bi se cijenila ogromna duhovna snaga koju je on raširio diljem svijeta. On je danas najveći čovjek na svijetu. On ima najdragocjenije unutarnje blago.”

1 Shantiniketan, mjesto u blizini grada Bolpura u zapadnom Bengalu u Indiji, u kojem je Rabindranat Tagor osnovao školu na čijim je temeljima izraslo današnje sveučilište Visva-Bharati.
2 Gandhidži nije deminutiv već sufiks koji predstavlja najjednostavniji od mnogobrojnih oblika odavanja poštovanja u hinduskom jeziku.

Priredila: Dijana Kotarac

Izbor iz knjige This was Bapu
[One Hundred and Fifty Anecdotes relating to Mahatma Gandhi],
sabrao R. K. Prabhu, 1954.