Miguel León-Portilla (1926. – 2019.), meksički antropolog i povjesničar, bio je čuveni autoritet za kulturu náhuatl, vodeću kulturu prethispanske Amerike. Nahue je zajednički naziv za različite narode nastanjene u Meksičkoj dolini i njenoj okolici, od kojih su nam najpoznatiji Azteci. U svojoj izvornim tekstovima potkrijepljenoj knjizi Filozofija náhuatl, autor nam, između ostalog, objašnjava i nahuačku sliku univerzuma te njihove metafizičke i teološke simbole.
Nahuačka slika univerzuma
…Među drevnim Meksikancima je bilo onih koji su se posvećivali intelektualnim djelatnostima i koji s razlogom – zbog analogije s grčkim mudracima – zaslužuju da ih se smatra filozofima. Ipak, na našu sreću, oni koji su nam prenijeli podatke o njihovom postojanju, posebice Sahagún i njegovi pripovjedači, nude nam i neke pojedinosti o njihovim idejama i doktrinama. Zahvaljujući tome ćemo moći izravno proučiti misao tlamatinija1.
Njihove preokupacije – kako pokazuju tekstovi – kretale su se oko porijekla i prirode svijeta, čovjeka, drugog svijeta i onog božanskog…
…Uputno je na samom početku reći da je prva formulacija kozmoloških ideja Nahua – kao i ostalih kulturnih naroda, uključujući i Grke – bila metaforička i odjevena u mitološko ruho. Unatoč tome, ta nazočnost mitova ne bi nas trebala zbuniti. Već smo citirali Wernera Jaegera koji tvrdi da u filozofijama Platona i Aristotela postoji autentična mitogonija. Činjenica je da u prvim stadijima racionalno promišljanje svoje predodžbe počinje formulirati na temelju simbola. Racionalna razrada je poput okvira; mitovi nude simbolički sadržaj koji omogućuje razumijevanje. Zapravo, i dan-danas bi nas iznenadili simboli, metafore, pa čak i autentični mitovi koje bismo pronašli u našim temeljnim znanstvenim istinama kad bismo ih podvrgli analizi.
Bernardino de Sahagún
U nahuačkom kozmološkom promišljanju, čak i više nego u njihovim idejama o čovjeku, naići ćemo na bezbrojne mitove. Ali, u njemu ćemo pronaći i duboke predodžbe univerzalne vrijednosti. Jednako kao i Heraklit sa svojim mitovima o neugasivoj vatri i ratu kao “ocu svih stvari”, ili kao Aristotel sa svojom tvrdnjom o nepokretnom pokretaču koji privlači i budi ljubav u svemu što postoji, tako su i tlamatiniji, pokušavajući shvatiti vremensko porijeklo svijeta i njegovo utemeljenje u prostoru, stvorili cijeli niz koncepcija bogatih simbolizmom koje su tijekom vremena sve više pročišćavali i racionalizirali…
…Baveći se problemima koje je otkrila nahuačka misao, naišli smo na tekst u kojemu se, nakon što se pita o stvarnosti čovjeka i dolazi do zaključka da ako on nije istinit, da ne može biti istinito ni ono što se misli i tvrdi u pjesmama, naglo prelazi na to da se na univerzalan i apstraktan način postave sljedeća pitanja:
Što uopće postoji?
Ima li išta što izlazi na dobro?
(Meksičke pjesme)
Već smo vidjeli, uz pomoć lingvističke analize, da je baš ta briga za ono što “postoji” (ima temelje i korijene) kada je riječ o stvarima i svijetu, ono što je semantičkom promjenom dovelo do koncepta stvarnosti. Upravo ta stvarnost svijeta i njegova sudbina, odnosno izlaženje na dobro, zaokupljala je tlamatinije. Prosudivši bez sumnje da ovaj svijet u kojemu se čak i “zlato i žad lome” više nalikuje snu, i da u samom sebi nema traženo utemeljenje, postavljali su pitanja o njegovoj stvarnosti na metafizičkom planu: topan, u svijetu “onoga što je iznad nas”…
Prikaz mogućnosti obrazovanja za petnaestogodišnje dječake: calmecac – nahuačko središte višeg obrazovanja ili telpochcalli – usmjeren obuci budućih ratnika (Kodeks Mendoza)
Metafizičke i teološke ideje Nahua
“Učenje naših predaka” – kažu nahuački mudraci – “bilo je da se život duguje bogovima…” No, još je važnije objašnjenje o trenutku i načinu kada i kako se to dogodilo: “Još bijaše noć” (in oc iohuaya). Riječi koje, kako ispravno navodi Lehmann, znače: “U vrijeme koje je prethodilo svim dobima, kada još ništa nije bilo određeno.” Shodno tome, tlamatiniji posredno ukazuju na to da je izvor svega razdoblje tame, kada još ništa nije bilo ni oblikovano ni određeno. U tom tamnom pretkozmičkom razdoblju, prije bilo kojeg utvrđenog vremena i prostora, božanske sile su započele svoje djelovanje. Tolika je starost postojanja i djelovanja bogova.
Nahuački mudraci navode i druge razloge u prilog svojim vjerovanjima i predajama. Ne samo da su bogovi bili izvor života “kada još bijaše noć”, nego su i cijelo vrijeme oni ti koji ga održavaju: “Oni nam daju ono što nas održava na životu, sve što se pije i jede, što održava život, kukuruz, grah…” I to nije sve, jer se bogovima – koji su… temeljne kozmičke sile – “duguje nastajanje stvari”, budući da oni daju vodu i kišu. Kao prekrasan simbol plodnosti jasno se navodi božansko boravište “Tamo gdje se na neki način postoji”, Tlalocan (boravište Tláloca, boga kiše), mjesto “gdje stvari stalno niču i zelene”…
…U riječima nahuačkih mudraca odražava se – kako kaže Lehmann – “sudar mišljenja i vjere Europljana s duhovnim svijetom drevnih Meksikanaca”. No, one istodobno potvrđuju postojanje teološkog znanja među tlamatinijima… Nahuački filozofi nisu samo govorili o onome što su smatrali božanskim i vrhovnim počelom, nego su… i sumnjali i postavljali pitanja s obzirom na postojanje i prirodu božanskog i onog drugog svijeta…
1 Prema Bernardinu de Sahagúnu, tlamatiniji su bili mudraci ili filozofi.
Priredila: Nataša Žaja
Izvor: Filozofija náhuatl, Miguel León-Portilla
