Meksičke pjesme – Nova Akropola

Filozofija náhuatl – izbor iz knjige

Categories: Ex libris|Tags: 08-2025, antropolog, Aristotel, Azteci, bog kiše Tlaloc, božanske sile, filozofi, Filozofija náhuatl, Heraklit, kozmološke ideje, kultura náhuatl, Lehmann, Meksička dolina, Meksičke pjesme, metafizika, Miguel León-Portilla, mit, mitogonija, mudraci, Nahue, Nataša Žaja, nepokretni pokretač, Platon, povjesničar, prethispanska Amerika, Sahagun, teološke ideje, teološki simboli, Tlalocan, tlamatini, topan, univerzum, vrhovno počelo, Werner Jaeger|

Zadivljeni smo i začuđeni pred materijalnom ostavštinom starih naroda Meksika, no ništa manje ne zadivljuje dubina uvida njihovih mudraca, tlamatinija. Smatrali su da božanske sile prožimaju sve, da su izvor života i da ga održavaju. Njihova promišljanja o svijetu, o čovjeku i o onome što ih nadilazi, kao i njihove metafizičke i teološke ideje, nalazimo pojašnjene u knjizi Filozofija náhuatl meksičkog antropologa i povjesničara Miguela Leóna-Portille, autoriteta za kulturu náhuatl, vodeću kulturu prethispanske Amerike.

Aztečka poezija

Azteke obično povezujemo s duhom ratništva, no oni su izuzetnu pažnju poklanjali cvijetu i pjesmi, astečkoj metafori za umjetnost i poeziju. Pjesnici su dobivali poduke u visokim obrazovnim centrima i u kućama himni, a ključno je bilo razvijanje sposobnosti razgovaranja s vlastitim srcem. Jedino su tako mogli kroz himne i pjesme doticati temeljna filozofska pitanja vezana za zagonetku Boga i čovjeka. Uloga cvjetova i pjesama bila je intuitivno uvođenje ljudi u stvarnost nevidljivog svijeta, upoznavanje i povezivanje ljudskog i božanskog.