Bernardino de Sahagún – Nova Akropola

Aztečka poezija

Categories: Književnost|Tags: "cvijet i pjesma", 08-2020, Aquiautzin, Ayocuan, Azteci, Bernardino de Sahagún, Cuauhtenocoztli, cuicacalli, cvjetni doboš, cvjetni papagaj, Diego Duran, Fray Ángel María Garibay, in cuicatl, in xochitl, Madridski kodeks, Meksičke pjesme, Mixcoacalli, Monencautzin, Motenehuatzin, náhuatl tradicija, Nataša Žaja, Netzaualcoyotl, Tecayehuatzin, tlamatinime, Tlapalteuczicin, Tolteci|

Azteke obično povezujemo s duhom ratništva, no oni su izuzetnu pažnju poklanjali cvijetu i pjesmi, astečkoj metafori za umjetnost i poeziju. Pjesnici su dobivali poduke u visokim obrazovnim centrima i u kućama himni, a ključno je bilo razvijanje sposobnosti razgovaranja s vlastitim srcem. Jedino su tako mogli kroz himne i pjesme doticati temeljna filozofska pitanja vezana za zagonetku Boga i čovjeka. Uloga cvjetova i pjesama bila je intuitivno uvođenje ljudi u stvarnost nevidljivog svijeta, upoznavanje i povezivanje ljudskog i božanskog.

Obrazovanje drevnih Meksikanaca

Meksički povjesničar Miguel León-Portilla, glavni autoritet za kulturu náhuatl, dominantnu kulturu prethispanske Amerike, u svojoj knjizi Filozofija náhuatl govori, između ostalog, i o njihovom umijeću odgoja i obrazovanja. Mlade se ljude sustavno pripremalo za uključenje u život zajednice kroz dva temeljna obrazovna aspekta: obrazovanje srca i obrazovanje uma. Snažan naglasak stavljali su na razvoj samokontrole vlastitog ja i usavršavanje osobnosti, a sve u cilju ostvarenja ideala: čvrsto srce i mudro lice.