Apolonije iz Tijane bio je grčki filozof neopitagorejac, učitelj i mistik iz 1. stoljeća. Tijekom života primao je znanja od mudrih ljudi koje je susretao i posjećivao na svojim mnogobrojnim putovanjima te je i sam postao nadaleko poznat učitelj. One koji su bili spremni slušati kroz razgovor je podučavao te savjetovao kako ispravnije i skladnije živjeti.

Jednom je, boraveći u Smirni, uočio raskorak u mišljenjima i rješenjima koja su se ticala cijele zajednice te je stanovnike tom prilikom poučio slozi rekavši im da je za dobru upravu potrebna mješavina sloge i stranačkog duha. Mnogima je to zvučalo nelogično pa im je objasnio:

Bijelo i crno ne mogu nikada biti isto, niti se ono što je gorko može sasvim pomiješati sa slatkim, ali se sloga može pomiješati sa stranačkim duhom da bi gradovi bili sigurni.

Mislim to otprilike ovako: daleko bila od vašega grada stranačka podijeljenost koja navodi ljude da potežu mačeve i bacaju kamenje jedni na druge jer u gradu moramo podizati svoju djecu kako valja, za to su nam potrebni zakoni, kao i stanovnici jednako vični razgovoru i djelima. Zato treba težiti zdravom rivalstvu radi zajedničkog dobra – tko će dati bolji savjet i tko će bolje obavljati dužnost magistrata, poslanika ili edila.

To da se jedan čovjek bavi jednom stvari, a drugi drugom, gledajući na dobrobit grada bilo je uvijek neshvatljivo Lakedemonjanima koji su njegovali samo ratne vještine, snažili se za to i nije ih zanimalo ništa drugo.

Ali meni se čini da je najbolje da svaki čovjek radi ono što najbolje razumije i zna.

Zato će živjeti u miru i uspijevati grad u kome se jednom čovjeku dive zbog njegovog utjecaja na narod, drugom zbog njegove mudrosti, trećem što daje za javne objekte, četvrtom što je ljubazan, petom što je strog prema zločincima, a šestom što je čestit van svake sumnje.

Dok je tako besjedio, vidio je kako iz luke isplovljava brod s tri jarbola, pri čemu je svaki mornar obavljao svoj zadatak.

Zato je rekao prisutnima: Pogledajte posadu onog broda, kako su se veslači ukrcali u tegljače, mornari podižu sidro, treći šire jedra, a četvrti paze na krmu i pramac.

Da i jedan od njih ne obavi svoju dužnost, ili je obavi loše, plovidba bi završila pogubno; ako se pak, nadmeću s ciljem da se jedan ne pokaže gorim od drugog, brod će biti osiguran i plovidba laka, a mjere koje poduzimaju pokazat će se korisnima kao da ih čuva sam bog Posejdon.

Priredila: Snježana Škrobonja
Literatura: Flavije Filostrat, Život Apolonija iz Tijane, Metaphysica, Beograd