Audrey Hepburn, filmska i kazališna glumica nagrađena Oscarom i humanitarka, rođena je kao Audrey Kathleen 4. svibnja 1929. u Bruxellesu.

Bila je jedino dijete barunice Elle van Heemstra, pripadnice nizozemske aristokracije, i Britanca Josepha V. A. Hepburna. Roditelji su joj se razveli kad je imala šest godina, a ona je očevo napuštanje obitelji nazvala jednim od najtežih trenutaka u svom životu. Ostala je živjeti s majkom u Arnheimu u Nizozemskoj, gdje ih zatiče Drugi svjetski rat. Tijekom nizozemske gladi 1944. godine ljudi su zbog oskudice hrane i hladnoće umirali na ulicama, a u to je vrijeme i sama Audrey oboljela od pothranjenosti i imala ozbiljne probleme s disanjem.

Živjeti je kao šetnja muzejom. Tek kasnije stvarno počnete upijati ono što ste vidjeli, razmišljati o tome, tražiti to u knjizi i prisjećati se – jer ne možete shvatiti sve odjednom.

Kao dijete, svjedočila je mnogim nesrećama koje je proživljavala zajedno sa sunarodnjacima. Sve ju je to ponukalo da se priključi nizozemskom pokretu otpora za čije je potrebe sakupljala novac plešući balet. Bila su to iskustva koja će formirati njezine životne vrijednosti i usmjeravati je na humanitarni rad kojem se u kasnijim godinama u potpunosti posvetila, prvenstveno neumornom zalaganju i borbi za prava djece u najsiromašnijim zemljama svijeta. Posjećivala je siromašne i nerazvijene zemlje u Africi i Aziji, svjedočila i širila svijest o strašnim životnim uvjetima u tim zemljama, posebno gladi kojoj su bili izloženi.

Slovila je za skromnu, toplu, dragu i šarmantnu osobu kojoj su drugi uvijek bili na prvom mjestu. Govorila je: Sa starenjem shvatiš da imaš dvije ruke – jednu s kojom možeš pomoći sebi i drugu s kojom možeš pomoći drugima.

Audrey se proslavila filmovima Praznik u Rimu (1953.) i Doručak kod Tiffanyja (1961.). Bila je zamijećena zbog odjeće poznatih modnih kreatora, no samu sebe nije nikada smatrala modnom ikonom: Nikad ne razmišljam o sebi kao o ikoni. Ono što je u glavama drugih, nije u mojoj. Ja samo radim svoj posao…

“Treći svijet” je termin koji ne volim, jer svi smo mi jedan svijet.

Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u figuri njezina tijela ili načinu kako češlja kosu. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer su one vrata njezina srca, mjesto gdje se nalazi ljubav. Ljepota žene nije ni u crtama lica, prava ljepota odražava se u njezinoj duši. Ljepota je briga koju daje drugima i u snažnim emocijama koje pokazuje, i ­ljepota žene s godinama samo raste!

Doživljavati Audrey samo u svjetlu njezina izgleda, ali ne i njezinih životnih uvjerenja koja su se potvrdila kroz brigu i pomaganje drugima, bilo bi vrlo površno. Unatoč uspješnom profesionalnom životu, nikada nije zaboravila koliko život može biti težak, ispunjen siromaštvom i nedaćama. To je i potvrdila svojim cjeloživotnim humanitarnim radom. Rođena sam s ogromnom potrebom za ljubavlju i s velikom potrebom da je dajem… Ljudi, čak više nego stvari, moraju biti restaurirani, obnovljeni, oživljeni, popravljeni i spašeni. Nikada nikoga nemojte odbaciti… Moja prva velika misija u Etiopiji bila je samo privući pozornost, prije nego bude prekasno, na uvjete koji su prijetili cijeloj zemlji. Moja je uloga bila informirati svijet, pobrinuti se da narod Etiopije ne bude zaboravljen…

Humanitarni rad je za Audrey bio način života: Briga o djeci nema veze s politikom. Mislim da će s vremenom, umjesto politizacije humanitarne pomoći, doći do humanizacije politike. Dobrovoljno je nakon Drugog svjetskog rata vodila dječje programe na radiju, sudjelovala u projektima osiguranja čiste vode, hrane, zdravstvene skrbi, izgradnje škola od Vijetnama do Venezuele, od Turske do afričkih zemalja. Nije voljela izraz Treći svijet jer je smatrala da su podjele loše, da smo svi mi jedan svijet i da je upravo jedinstvo ono najdragocjenije u kojem se možemo osloniti jedan na drugoga. Za svoj humanitarni rad Audrey Hepburn je dobila 1992. godine Medalju slobode, najviše civilno odlikovanje koje dodjeljuje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Preminula je u svom domu u Švicarskoj 20. siječnja 1993. godine. Nakon njezine smrti osnovana je Zaklada Audrey Hepburn koja se zalaže za provođenje obrazovnih programa u Etiopiji, Ruandi, Somaliji, Sudanu i Eritreji. Ukupan prihod od prodaje knjige njezina sina Seana Ferrera, Audrey Hepburn: Elegantni duh, također je darovan zakladi. U sjećanje na njezin neumoran dobrotvorni rad, postavljena je u sjedištu UNICEF-a 2002. godine statua žene i djeteta nazvana “Audreyn duh”.

Autor: Zdenka Cegur