Još je jedna godina prohujala ostavljajući mnoge želje i nastojanja neostvarenima. Nastavlja se ubrzanje vremena, a s njim bez predaha žure i pojedinci, društvo i svijet, misleći da će riješiti svoje probleme ako uhvate korak s vremenom. Međutim, priča se obično ne završava tako jer se ostvarenjem jednog cilja odmah javlja želja za ostvarenjem drugog i ista, ako ne i veća užurbanost.
Psihološko ubrzanje vremena globalni je problem i posljedica brzih promjena okolnosti u kojima se nalazimo, a koje nam daju utisak da vrijeme brže teče. Moramo se naučiti živjeti u takvom svijetu, ali se zato ne trebamo prepustiti njegovim negativnim karakteristikama i njegovoj ubrzanoj struji da nas nosi poput inertnih trupaca. Dopustimo li to, moći ćemo se jedino održavati na površini i pokušavati progurati ispred “trupaca” s kojima se sudaramo.
Ako je vrijeme novac, kako se to danas kaže, onda ga trebamo pažljivo trošiti i svjesno odlučivati u što ćemo ga ulagati. Stari Grci, koji su pridavali veliki značaj vremenu i nastojali otkriti njegov misterij, mogu nas poučiti o načinu njegova korištenja. Kronosa, boga vremena, prikazivali su kao starca s kosom koji neumoljivo kosi sve pred sobom. Ono što njegova kosa zahvati, postaje prošlost, nešto što se više ne može promijeniti. Nakon toga ostaje samo sjećanje koje nam koristi kao iskustvo prošlosti.
Nasuprot Kronosu, starom vremenu, postoji Kairos, novo vrijeme koje nam dolazi ususret. Kairos je najmlađi Zeusov sin, bog povoljnog i stoga sretnog trenutka. Kairos hitro prolazi i daje priliku samo onome tko ga uhvati za čuperak koji mu se nalazi iznad čela, dok straga nema kose. Stoga je Kairosa moguće dohvatiti samo dok nam ide ususret, dok nam se približava. Uhvatiti Kairosa, odnosno iskoristiti povoljnu priliku, znači procijeniti pravi trenutak, to jest ispravno i pravodobno djelovati u trenutku sadašnjosti. U tome je tajna vremena – znati kako iskoristiti vrijeme, a ne učiniti što više toga u što kraćem vremenu. Rimski filozof Seneka kaže da cijeli život izmiče onima zaokupljenima ispraznim nastojanjima te da je najveća prepreka življenju očekivanje sutrašnjice kojom tratimo sadašnjost. Na vremenu se može dobiti ili izgubiti, ovisno o tome što činimo u trenutku sadašnjosti.
Autor: Andrija Jončić
