Besmisleno je iznova navoditi situacije koje pogađaju sve u svijetu jer mediji su već preuzeli na sebe njihovo emitiranje, ali i zato što, ponavljajući ih, samo uvećavamo zlo ne pronalazeći rješenje.
Ono što općenito najviše pogađa je način pristupanja situaciji, barem način koji se pokazuje nama koji možemo učiniti vrlo malo da bismo ispravili ono za što, čini se, nema brzog rješenja.
Oni koji zauzimaju neki položaj odgovorni su za ukazivanje na pogreške. U to nema nikakve sumnje. Ali svi okrivljuju druge, one koji su u drugoj skupini, u drugoj stranci, na drugom intelektualnom ili fundamentalnom stanovištu.
To bi značilo, dakle, da svatko od njih ima toliko iščekivano rješenje. Nažalost, osim kritika i praznih obećanja, ne pojavljuje se ništa novo.
Svi traže da se drugi promijene ili da prestanu utjecati na druge. Nitko ne pokazuje namjeru da počne od sebe, nitko ne daje konkretan primjer kako ljudsko biće može i treba biti bolje ako uistinu želi dostići budućnost pozitivniju od sadašnjosti koju živimo.
Bolno je gledati koliko ljudi svakodnevno umire od posljedica neobuzdanog fanatizma. I svaki dan se pitamo ima li itko pravo ubiti one koji ne dijele isti svjetonazor ili su druge vjeroispovijesti.
Bolno je gledati koliko bogatstvo kruži među nekolicinom i koliko siromaštvo pritišće mnoge. Tome se pridodaju korupcija i iskorištavanje onih koji su na rubu životne egzistencije te prijevare nad onima koji dobre volje daju donacije.
Svatko želi živjeti svoj život ne brinući o tome što se događa s drugima… Nikada ova izreka nije bila istinitija: “Nakon mene – potop…” Koliko još dugo možemo ovako nastaviti?
Očito je da se suočavamo s ozbiljnim problemima svake vrste koji pogađaju stanovništvo svijeta, planet Zemlju i izglede za budućnost. Ali moramo početi djelovati što prije ako želimo živjeti budućnost s dostojanstvom. Moramo početi od sebe.
Vrijednost filozofije primijenjene u praksi je u tome što nas suočava s vlastitom savješću i poziva na zdravu unutarnju transformaciju prije nego što nešto tražimo od drugih.
Ako želimo toleranciju, moramo početi imati više razumijevanja. Ako želimo riješiti ekonomske probleme, moramo naučiti preuzeti odgovornost i upravljati vlastitim sredstvima, dajući primjer koji ide odozgo prema dolje radije nego zahtijevati to od onih koji više nemaju čime upravljati. Ako ne želimo biti opljačkani, prestanimo pljačkati ili iskorištavati prilike koje nose moralne stupice. Ako želimo živjeti, ne dopustimo da itko nekažnjeno ubija.
Lako je pomisliti da mnoga kaznena djela mogu ostati u sjeni, da budu neotkrivena. Ili vjerovati da je dovoljno samo održavati dobru sliku da bi povijest krenula u dobrom smjeru. Ne, neophodno je da svatko od nas bude svoj strogi sudac, da svatko postane dobar primjer, mali ili veliki, primjer potencijalne veličine koja postoji u ljudskim bićima.
Kad bismo odlučili iskazali dobrotu i velikodušnost prije bilo koga drugoga, kad bismo to učinili čak i ako drugi to ne čine, kad bi nam bilo dovoljno samo zadovoljstvo vlastite savjesti, kad bismo mislili na druge, a ne samo na svoju udobnost; kad bismo stvarno bili slobodni tako djelovati, svijet bi postao bolji.
Moramo početi. Zašto ne upravo sada? Svaki čin nosi sa sobom snagu ideje koja ga inspirira. Činimo dobro i za dobrobit, i Dobro će, prema riječima filozofa Platona, pronaći mjesto u ovom svijetu koji svi dijelimo.
S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic
Autor: Delia Steinberg Guzmán
