Slavni fizičar i filozof Albert Einstein pred rastućim je nacizmom napustio Europu 1933. godine i otputovao u Ameriku gdje je nastavio svoj znanstveni rad u Institutu za napredne studije Sveučilišta Princeton. Tamo je proveo dvadeset i dvije godine života, sve do smrti 1955. godine.

Alice Calaprice, glavna urednica Princeton University Pressa, fascinirana briljantnim, originalnim znanstvenikom koji je na univerzum gledao kao na veliki i vječni misterij, u svojoj knjizi The Ultimate Quotable Einstein sabrala je njegove poglede na različita područja života. Knjiga otkriva Einsteina ne samo kao slavnog znanstvenika nego i kao izuzetnog i nadasve inspirativnog čovjeka. U knjizi nailazimo i na znakovito opažanje Maxa Borna, njegova dugogodišnjeg prijatelja i kolege s berlinskog sveučilišta, koji je i sam bio dobitnik Nobelove nagrade za fiziku: On je znao, kao što je i Sokrat znao, da ne znamo ništa.

* * *

Tamo gdje svijet prestaje biti mjesto naših osobnih nadanja i želja, tamo gdje svijet gledamo kao slobodna bića, puna divljenja, pitanja i opažanja, tamo ulazimo u područje umjetnosti i znanosti. Bavimo se znanošću kad rekonstruiramo jezikom logike ono što smo vidjeli i doživjeli; bavimo se umjetnošću kad komuniciramo pomoću formi čije poveznice nisu pristupačne svjesnom umu, ali koje intuitivno prepoznajemo kao nešto značajno.

Priroda nam pokazuje tek rep lava, ali ja uopće ne sumnjam da je lav dio nje iako nam se, zbog svoje veličine, ne može pokazati u cijelosti. Mi ga vidimo samo na način na koji bi ga vidjela buha koja se odmara na njemu.

albert-einstein-s-violinomStanje uma koje omogućava čovjeku baviti se ovim poslom [znanost] … srodno je onome kod vjernika ili ljubavnika; svakodnevno nastojanje ne proizlazi iz neke namjere ili programa, već izravno iz srca.
Priroda rijetko odaje koju od svojih veličanstvenih tajni!

Nakon što se dosegne visoki stupanj tehničke vještine, znanost i umjetnost teže tome da se sjedine u estetici, plastičnosti i formi. Veliki znanstvenici ujedno su i umjetnici.

Što se više traga za kvantima, to se oni bolje skrivaju.

Moje zanimanje za znanost oduvijek je u biti bilo ograničeno na proučavanje principa… To što sam malo publicirao upravo je zbog toga, jer je ta velika potreba da shvatim principe uzrokovala da sam većinu svog vremena proveo u bezuspješnom nastojanju.

Sve teorije u fizici, kao i matematičko izražavanje, trebaju biti opisane tako jednostavno da ih i dijete može razumjeti.

Znanstvenik vidi nagradu u onome što Henri Poincaré zove radošću razumijevanja, a ne u mogućnostima primjene, čemu vode svi izumi.

albert-einstein-relativnostBriga za čovjeka i njegovu sudbinu uvijek mora biti na prvom mjestu kod svih tehnoloških nastojanja… kako bi djela naših umova čovječanstvu bila milost, a ne prokletstvo. Nemoj to nikad zaboraviti usred svojih dijagrama i jednadžbi.

Zašto nam ova veličanstvena primijenjena znanost, koja nam olakšava rad i život, donosi tako malo radosti? Odgovor je jednostavan: zato što još nismo naučili kako se njome razumno služiti.

Godine tjeskobnog traganja u tami za istinom koju osjećamo, ali je ne možemo iskazati, intenzivnu želju te smjenjivanje čas uvjerenja čas sumnje dok se ne dosegne jasnoća i razumijevanje – to može razumjeti samo onaj tko je to iskusio.

Ono što oplemenjuje čovjeka i obogaćuje njegovu prirodu, nije rezultat znanstvenog istraživanja, već nastojanje da se razumije prilikom obavljanja kreativnog i nepristranog intelektualnog rada.

Znanstveno istraživanje temelji se na pretpostavci da su svi događaji, uključujući i čovjekove postupke, određeni zakonima prirode.

Sva znanost nije ništa drugo do istančavanje svakodnevnog razmišljanja.

albert-einstein-nasa_ngc6357Još uvijek se borim s istim problemima kao i prije deset godina. Uspijevam u malim stvarima, ali pravi cilj ostaje nedostižan, iako se ponekad čini nadomak ruke. Teško je, ali je vrijedno toga: teško, jer je cilj iznad mojih mogućnosti, ali vrijedi zato što čini da se postane ravnodušnim prema nedaćama svakodnevnog života.

Fizikalni koncepti slobodna su kreacija ljudskog uma i nisu, koliko god se to činilo, isključivo određeni vanjskim svijetom.

Ne može biti znanosti bez uvjerenja da je moguće razumjeti stvarnost pomoću teoretskih konstrukcija, bez uvjerenja u unutarnju harmoniju našeg svijeta. To uvjerenje jest i uvijek će biti temeljni motiv svih znanstvenih djela.

Kao znanstvenik, vjerujem da je priroda savršena struktura, promatrano sa stajališta razuma i logičke analize.

Vjerujem da strašno propadanje etičkih standarda proizlazi prvenstveno iz mehanizacije i depersonalizacije naših života – strašan nusprodukt znanosti i tehnologije. Nostra culpa!

Teorija je to impresivnija što je veća jednostavnost njezinih pretpostavki, na što više različitih stvari se odnosi i što je šire područje njezine primjene.

Moguće je da postoje ljudske emanacije za koje ne znamo. Sjećaš li se kako su svi bili skeptični u vezi s električnom strujom i nevidljivim valovima? Znanost je još u povojima.

Neobično je da se znanost, koja se davnih dana činila bezopasnom, razvila u noćnu moru od koje svi strepimo.

U nastojanju da se bavimo znanošću, mali su izgledi za ostvarenje nečeg značajnog – čak i za vrlo darovite osobe… Postoji samo jedan izlaz: posveti glavninu svog vremena praktičnom radu… koji je u skladu s tvojom prirodom, a ostatak vremena potroši na učenje. Tako ćeš biti sposoban… voditi normalan i uravnotežen život, čak i bez posebnog blagoslova muza.

Autor: Alice Calaprice
S engleskog prevela: Majda Pilat