Hessdalen je malo mjesto i istoimena dvanaest kilometara duga dolina u središnjoj Norveškoj. Za njeno postojanje malo tko bi znao da na nebu iznad nje nije zabilježen zanimljiv, do sad još uvijek nedovoljno razjašnjen fenomen. Riječ je o svjetlosti, netko je zove i vatrom, koja se u neobičnim, često pravilnim oblicima povremeno pojavljuje nad dolinom.

Svjedočanstva o hessdalenskoj svjetlosti potječu još iz 1805. godine. Ona se pojavljivala i tijekom II. svjetskog rata, no fenomen je u svoj svojoj punini i ljepoti zabljesnuo u razdoblju između 1981. i 1984. godine kada je bilo zabilježeno i dvadesetak aktivnosti tjedno. Otada se bilježi petnaestak aktivnosti godišnje. Što je hessdalenska svjetlost, što je uzrok ovog fenomena, pitanja su na koja znanstvenici već tridesetak godina pokušavaju dati odgovore.

Hessdalenska svjetlost pojavljuje se u tako različitim formama i tako različitog ponašanja da je moguće da se radi o fenomenima koji imaju potpuno različite uzroke.

Pojavljuje se u obliku kugle, puščanog zrna, čak i božićnog drvca. Ponekad se najprije pojavi jezgra svjetlosti pa se oko nje gomilaju dodatne strukture kao grozdovi svjetlosnih kugli ili raznih geometrijskih likova. Ova svjetlost se ponekad znala zadržati nad dolinom duže od jednog sata, a ponekad bi je nadlijetala brzinom tridesetak puta većom od brzine zvuka, što je izmjereno radarom. Nekad je bliže tlu, a nekad na većim visinama. Vidi se noću, rjeđe danju. Poput spektra LED žarulje svjetla mogu biti bijela, žuta, plava, ljubičasta. Uz dosad spomenuto, ovaj fenomen opisuju i kao kratke bljeskove, kugle promjera od 3 do 20 m ili više svjetala koja se istodobno pojavljuju, a ponekad i spoje. Također je utvrđeno da je vjerojatnost za pojavu svjetala veća kada je povećana magnetska aktivnost.

 

U svrhu istraživanja ove pojave 1983. godine nastao je “Projekt Hessdalen” kao neprofitna znanstvena organizacija. Osnivači su znanstvenici s Østfoldskog sveučilišta iz grada Fredrikstada u Norveškoj, Bjørn G. Hauge i Erling P. Strand.

Hipoteze

Više je hipoteza o tome što je uzrok ovog fenomena, no tri se ističu kao najozbiljnije.

Prvu koju ćemo spomenuti razrađuje Bjørn G. Hauge. Kao ključni faktor ističe rijedak kemijski element skandij, prvotno pronađen u Norveškoj, a i samo ime je dobio po Skandinaviji. Hessdalenska dolina je rudarska dolina u kojoj se dižu oblaci prašine u kojoj ima i skandija koji je lako zapaljiv. Postoji mogućnost da je ovo jedan od uzroka ovog fenomena jer je spektralna analiza svjetlosti pokazala postojanje tog metala. Ova hipoteza može objasniti dugotrajne pojave kao dugotrajno izgaranje koje se događa na jednom mjestu i na relativno maloj visini, ali ne i slučajeve kada se svjetlost giba – ponekad i desetak puta brže od najbržeg nadzvučnog aviona.

Druga se hipoteza zasniva na ionizaciji plina i podržava je talijansko–norveški projekt Embla. Temelji se na raspadu radona koji je prirodni radioaktivni plin i raspada se na alfa-čestice i druge radioaktivne elemente. Talijanski astrofizičar i radioastronom dr. Massimo Teodorani potvrdio je veći stupanj radioaktivnosti na stijenama u blizini Hessdalenske doline. Alfa-čestice imaju veliku ionizacijsku moć tako da pod kritičnim uvjetima mogu dovesti do samozapaljenja atmosferskih plinova i prašine te stvoriti plazmoid koji može poprimiti cilindrični i kuglasti oblik.

Treću hipotezu postavili su japanski znanstvenici Shunji Takaki i Motoji Ikeya 1998. godine, a temelje je na piezoelektričnom efektu, pojavi električnog naboja na površini nekih čvrstih tvari prilikom njihove mehaničke deformacije. Po ovoj hipotezi svjetlost nastaje kao rezultat piezoelektriciteta zbog deformacije stijena pri čemu se oslobađaju električni naboji. Neke stijene u blizini Hessdalena sadrže zrna kvarca koja stvaraju pojačanu gustoću električnog naboja. Manjkavost ove teorije je u tome što piezoelektricitet ne može stvoriti geometrijske strukture.

Naravno, postoji i hipoteza koja ovaj fenomen objašnjava kao pojavu izvanzemaljskih letjelica.

Znanstvenici se slažu da elementi svake teze postoje u ovom fenomenu, no njegov uzrok još nije objašnjen. Pojava iznad Hessdalenske doline pokazuje da u prirodi postoji još mnogo toga naizgled jednostavnog, a čije tajne nismo u stanju otkriti.

Autor: Marta Mihičić